From Wikipedia, the free encyclopedia
Kristina (Stockholm, 8. decembar 1626. - Rim, 19. april 1689.), bila je švedska kraljica od 1644. do 1654.[1]
Kristina | |
---|---|
Portret Kristine | |
Kralj Švedske | |
Vladavina | 1644. - 1654. |
Krunidba | 20. oktobar 1650. |
Prethodnik | Gustav Adolf |
Nasljednik | Karl X Gustav |
Puno ime | |
Kristina Avgusta (Aleksandra je dodala kod pristupa zajedništvu) | |
Posthumno ime | Kristina Aleksandra |
Dinastija | Vasa |
Otac | Gustav Adolf |
Majka | Maria Eleonora od Brandenburga |
Rođenje | 8. decembar 1626 Stockholm |
Smrt | 19. april 1689. Rim (Papinska Država) |
Pokop | Bazilika svetoga Petra |
Kristina je bila prvi monarh koja je dobrovoljno abdicirala i tim činom prenerazila tadašnju Evropu.[1]
Naslijedila je švedsku krunu od svojega oca Gustav Adolf kada je imala samo 6 godina tako da u prvo vrijeme Švedskom upravlja regentski savjet pošto je njena majka bila protjerana s dvora zbog psihičke nestabilnosti. Tokom sljedećih 12 godina odgajaju je u neobičnom stilu kralja djeteta čije se sve želje ispunjavaju, i kao kontrapunkt tome potpuno asketski. Nakon što je postala punoljetna i preuzela vlast 1644. pošto joj je državni budžet bio premalen prodavala je državnu imovinu to jest posjede kralja u zamjenu za financijske injekcije. Velikodušno je u tu svrhu dijelila plemićke titule: od prijašnjih 300 je sada imala Švedska čak duplo više plemićkih porodica - oko 600.
Prva neobična odluka koja je podigla obrve u Švedskoj ovog djeteta kralja je došla 1649. kada je vjerojatno pod utjecajem majke i njenih priča strave o rađanju djece izjavila da se nikada neće ženiti.
Kristina je u mnogim stvarima bila posebna, tako i u pogledu religije. Rođena od protestantskih roditelja – otac Šveđanin, majka Njemica – ipak je već od mladosti pokazivala simpatije za katolicizam. Za vjeru svojih predaka se je počela posebno zanimati, kad je u portugalsku ambasadu u Stockholmu stigao kapelan jezuit Macedo. Više puta je sa njime razgovarala o najrazličitijim vjerskim i moralnim pitanjima.
Zapanjuje činjenica, da je bio njen otac ratoborni protestant, koji je u širenju “nove vjere” pao na bojnom polju; nju pak je privlačila “stara vjera” već od rane mladosti. Njezini učitelji, naročito Gothus [5], koji je uzalud pokušao pomiriti i ujediniti novo nastale protestantske frakcije, ipak joj nije branio čitanje crkvenih otaca. Naročito je cijenila učenje o papinoj nepogrješivosti, jer je to smatrala temeljem kršćanskog jedinstva.
Slične osjećaje je gajila i kasnije, te je govorila i drugima:
To je pomoglo, da je 1654. donijela iznenađujuću odluku o abdikaciji; švedski protestanti imaju naime sve do danas diskriminatornu stavku, da katolik ne može biti švedski kralj; pošto ona kao katolikinja više ne bi smjela vladati od nedavno protestantskom državom, poslije dugog razmišljanja se ipak odrekla prijestolja.
Sa svojim bogatstvom i pratnjom je napustila Švedsku. Tajno je pristupila katoličkoj crkvi u Bruxellesu već iste godine na Badnjak, a javno u Innsbrucku 3. novembra naredne godine u tamošnjoj Hofkirche. To je pretvoreno u veliki događaj pa je njoj u čast izvedena praizvedba Cestijeve višesatne opere L'Argia, koja hvali njenu ličnost.
Nakon abdikacije Kristina odlazi u katoličku Italiju gdje dobiva trijumfalni doček, ali gotovo odmah potom i prvi dodir s realnim životom koji će rezultirati njenom željom za povratak vladanju. Zbog te želje za ispravljanjem svoje ranije greške to jest abdikacije Kristina je već 1656. upletena u francusku zavjeru s ciljem da se nju instalira za monarha Napuljskog Kraljevstva. Ta zavjera je definitivno pala u vodu 1659/60 nakon sklapanja mira između Francuske i Španije, ali to ne ubija njen san o novoj vladarskoj karijeri, pa se ponovno okreće svojoj staroj domovini Švedskoj, u kojoj je u aprilu 1660. umro njen nasljednik Karl X Gustav, a novi kralj je bio maloljetni Karl XI.
Njen hitni povratak u Švedsku tokom ljeta i pokušaj povratka na vlast objašnjenjem da je Karlu X dala krunu, a kako je on mrtav sadu ju uzima natrag je bio dočekan s ogorčenjem i žestokim protivljenjem tamošnjih običnih stanovnika i plemića. Rezultat toga pokušaja je bila njena druga to jest ponovljena abdikacija i sada već bjeg iz Švedske nakon čega se vraća u Italiju gdje će proživjeti ostatak života s svojim ljubavnikom kardinalom Azzolinom. Kristina je umrla od upale pluća 1689. u Rimu.
1644. godine je Kristina postala punoljetna; poradi rata sa protestantskom Danskom i Norveškom su krunisanje odgodili. Švedska je sada nadzirala Baltičko more i dobila nesmetan pristup do Sjevernog mora.[8]
Umjetnost ju je očarala, takoreći opsjela. 1648. je naručila 35 slika kod Jordaensa za strop Uppsalskoga grada; naredne godine su dovezli u Stockholm 760 slika, 170 mramorih i sto brončanih kipova, 33.000 zlatnika i medaljona, 600 kristalnih proizvoda, 300 naučnih sprava, rjetkih rukopisa i knjiga.[9] Prisvojila si je također umjetnine sa opustošenih Hradčana za vrijema napada na Prag 1648.[10]
O neobičnoj kraljici Kristini je napisano mnogo knjiga i drugih djela, kao opera i slično.
O njoj je snimljeno i nekoliko filmova. Najpoznatije je film Kraljica Kristina.
Oba su filma dobila nekoliko međunarodnih nagrada na raznim filmskim festivalima.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.