From Wikipedia, the free encyclopedia
Lecitin je organska materija biljnog i životinjskog porekla i spada u lipide. Sastoji se od hidrofilnih fosfatida i lipofilnih masnih kiselina. Savršen je emulgator koji omogućava spajanje inače nespojivih jedinjenja (npr. voda i masti) u relativno stabilne emulzije. Najviše ga ima u soji, žumancetu i telu čoveka.[1]
Zbog svojih osobenosti, lecitin ima široku primenu u prehrambenoj industriji, farmakologiji i dijetologiji. Za te potrebe se izdvaja iz zrnevlja soje koja sadrži oko 1% lecitina.
Na gotovo svakoj nalepnici nekog prehrambenog proizvoda, leka ili dijetetskog proizvoda u popisu sastojaka nalazi se i lecitin. Neizbežan je sastojak svih namirnica koje se rastvaraju u vodi ili nekoj drugoj tečnosti. Kao lek, lecitin utiče na smanjenje holesterola u krvi, deluje protiv gojaznosti i isušivanja kože. Koristi se čak i u tekstilnoj industriji gde se dodaje vlaknima kako bi tkanina bila što prijatnija za nošenje.
Ima primenu u zaštiti bilja kao fungicid. Deluje protiv prouzrokovača pepelnice i plamenjače, ali i protiv mnogih drugih bolesti.Preparati koji sadrže lecitine formulisani su kao koncentrati za emulziju (EC).[2]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.