Mahdi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Mahdi ili Mehdi (arap. , al-Mahdij, dosl. upućeni ili vođeni) je eshatološki spasitelj u islamu koji će se pojaviti i vladati pet, sedam, devet ili devetnaest godina (ovisno o različitim tumačenjima)[1] prije Sudnjeg dana, te osloboditi svijet od zla.[2]
Kur’an ne sadrži direktne reference za Mahdija,[3] već samo hadisi odnosno izvještaji i predaje Muhamedovih učenja koji su prikupljeni nakon njegove smrti. U mnogim predajama stoji da će Mahdi doći s Isusom (Isa) kako bi zajedno porazili al-Masiha ad-Dadžala (dosl. lažni mesija ili Antikrist).[4] Iako koncept Mahdija nije esencijalna doktrina u sunitskom islamu, popularan je i među sunitima i šijitima.[5] Oba pravca se slažu da će on vladati muslimanima i uspostaviti pravdu, međutim, razlika u gledištima se u najvećoj mjeri tiče njegovih atributa i statusa.
Šijitski pravci imaju različita gledišta o Mahdiju kao potomku islamskog poslanika Muhameda. Imamiti, najveća šijitska grupa današnjice, smatraju da je Muhamed al-Mahdi (sin 11. imama Hasana al-Askarija) u okultaciji i iščekivani Mahdi. Tajibitski ismailiti, uključujući bohrite, vjeruju da je Abul-Kasim al-Tajib trenutni skriveni imam i Mahdi. Kroz historiju su razni pojedinci tvrdili da su Mahdi. Poznatiji primjeri među njima su osnivač mahdavitskog pravca Muhamed Džaunpuri, utemeljitelj babizma sajed Ali Muhamed (Bab), osnivač Mahdijske države Muhamed Ahmed i utemeljitelj ahmedijskog pokreta Mirza Gulam Ahmed.