Psihagogija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Psihagogija je psihoterapeutska metoda uticaja na ponašanje sugeriranjem poželjnih životnih ciljeva. U duhovnijem kontekstu može označavati vođenje duše.[1] Uz mnoge druge metode, psihagogija je prethodila savremenoj psihologiji, a danas se smatra jednom od njenih komponenti.[2]
Počeci evropske psihagogije sežu u vreme Sokrata i Platona.[3] Psihagošku metodu usvojile su grupe kao što su stoici, epikurejci i kinici. Metodu su također usvojili apostol Pavle, Jakov i drugi ranohrišćanski mislioci.[4] Zadržavši se sve do 20. stoljeća, psihagogija je počela uticati na druge psihološke discipline, ali su i na nju uticale mnoge discipline. Тokom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća termin psihagogija uvelikе је izumro.[3] Međutim, koncept se nastavio prakticirati u modalitetima kao što su kognitivno-bihejvioralna terapija, lajf-koučing i pastoralno savjetovanje.