Ranko Marinković
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Ranko Marinković (Komiža, 22. veljače 1913. - Zagreb, 28. siječnja 2001.) je bio hrvatski književnik i dramski pisac.
Remove ads
Biografija
Ranko Marinković rodio se 22. veljače 1913. na Visu gdje je završio pučku školu, a potom nastavlja gimnaziju u Splitu i Zagrebu. U Zagrebu je završio Filozofski fakultet. Surađivao je u Pečatu (1939–1940). Tokom 2. svjetskog rata u Splitu je uhićen je od Talijana, te je interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. odlazi u Bari, i prebacuje se u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon rata radi u Nakladnom zavodu Hrvatske. Potom postaje direktor je Drame zagrebačkoga HNK, gdje službuje između 1946. i 1950. Godinu poslije 1951. postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost, gdje radi do umirovljenja. Pred kraj života je postao sljedbenik Franje Tuđmana te bio vijećnik HDZ u Gradskoj skupštini Zagreba. Umire 2001. godine
Remove ads
Djela
- Albatros (1939.)
- Proze (1948.)
- Ni braća ni rođaci (1949.)
- Oko Božje (1949.)
- Pod balkonima (1953.)
- Ruke (1953.)
- Glorija (1955.)
- Poniženje Sokrata (1959.)
- Kiklop (1965.)
- Politeia (1977.)
- Zajednička kupka (1980.)
- Pustinja (1982.)
- Never more (1993.)
Eseji:
- Geste i grimase (1951.)
- Nevesele oči klauna (1986.)
Povezano
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads