Roman Veliki
From Wikipedia, the free encyclopedia
Roman Veliki ili Roman Mstislavič (ukr. Роман Мстиславич); (1152.-1205.); je srednjovjekovni ukrajinski knez koji je ukupno politički predvodio četiri staroruska središta; ono novgorodsko (1168.-1170.), vladimir-volinjsko (1170.-1187., 1188.), galičko (1188., 1199.) i glavno kijevsko. Roman je bio sin kijevskog kneza Mstislava II. Izjalsaviča i poljske kneginje Agnes. Najveću slavu i priznanje stekao je kroz niz uspješnih borbi sa Kumanima u razdoblju između 1197. i 1204. godine te kroz uspješno oslobođenje Kijeva. Ti vojni, ali i pojedini politički uspjesi donijeli su mu opisni naziv «Roman Veliki». Osnovao je srednjovjekovnu dinastiju Romanoviče.[1]