Spahija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Spahija (turski: sipahi, spahi, sepahi ili spah, od perzijski: سپاهی [sepâh], "vojska"[1]) je naziv za člana feudalne otomanske oklopne konjice između 16. st. - 17. st..
Postojala su dva tipa konjaničkih jedinica spahija; Timarske spahije (turski: timarlı sipahi), provincijska konjica raspoređena praktički po cijelom carstvu, koja je bila organizirana na timarskom sistemu i činila glavninu otomanske vojske i stalna plaćenička Sultanova konjica (turski: kapıkulu sipahi) pri Visokoj Porti.