From Wikipedia, the free encyclopedia
Između 19. i 20. septembra 2023. godine, Azerbejdžan je poveo vojnu ofanzivu protiv samoproglašene Republike Arcah, države na većem delu područja Nagorno-Karabaha, regije na području Azerbejdžana naseljene pretežno Jermenima.[1][2] Ova obnovljena eskalacija šire je okarakterisana kao kršenje sporazuma o primirju iz 2020. godine postignutog nakon rata te godine u kojemu je Azerbejdžan preuzeo kontrolu na najvećem delu teritorija koju su do tada kontrolisali jermenske separatističke vlasti, uključujući i znatan deo samog Nagorno-Karabaha.[3][4] Napadi su se dogodili usred eskalirajuće dugotrajne krize izazvane azerbejdžanskom politikom blokade Republike Arcah, što je rezultiralo ozbiljnim nestašicama osnovnih potrepština poput hrane, lekova i drugih dobara u pogođenom regionu.[5]
Sukob u Nagorno-Karabahu 2023. godine | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Nagorno-Karabah | Azerbejdžan | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Samvel Shahramanyan | Ilham Aliyev |
Dan nakon početka ofanzive, 20. septembra, postignut je sporazum o potpunom prekidu neprijateljstava u Nagorno-Karabahu uz posredovanje ruske komande za održavanje mira u Nagorno-Karabahu.[6] Azerbejdžan je održao sastanak s predstavnicima Jermena iz Nagorno-Karabaha 21. septembra u Jevlaku, pri čemu je za sledeći mesec, oktobar 2023. godine, predviđen nastavak pregovora. Ipak, bez obrzira na novi dogovor međunarodni i lokalni akteri prijavili su brojne povrede primirja od strane Azerbejdžana.[7][8]
Organizacije za ljudska prava i stručnjaci za prevenciju genocida izdale su više upozorenja, navodeći da je domaća jermenska populacija bila u opasnosti ili aktivno izložena etničkom čišćenju i genocidu. Luis Moreno Ocampo, bivši glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda, upozorio je da bi mogao da se dogodi još jedan jermenski genocid i pripisao neaktivnost međunarodne zajednice kao podsticanje Azerbejdžana u uverenju da neće snositi ozbiljne posledice u slučaju toga zločina.[9]
Sukob u Nagorno-Karabahu je etnički i teritorijalni sukob između Jermenije i Azerbejdžana oko regije Nagorno-Karabah, koja je uglavnom naseljena etničkim Jermenima.[10] Regiju Nagorno-Karabah u potpunosti zahteva, a delimično kontroliše de facto nezavisna Republika Arcah, dok je međunarodno priznata kao deo Azerbejdžana. Azerbejdžan de facto kontroliše jednu trećinu regije Nagorno-Karabah, kao i sedam okolnih distrikata.
Sukob se eskalirao 1988. godine, kada su Jermeni iz Karabaha zahtevali transfer regije iz sastava Azerbejdžanske Sovjetske Socijalističke Republike u sastav Armenske Sovjetske Socijalističke Republike, što je dovelo do Prvog rata u Nagorno-Karabahu. Krajem 2020. godine, veliki Drugi rat u Nagorno-Karabahu rezultirao je hiljadama žrtava i ključnom azerbejdžanskom pobedom. Primirje je uspostavljeno putem trostranog sporazuma o primirju 10. novembra, što je rezultiralo time da su Jermenija i Arcah izgubili teritorije oko Nagorno-Karabaha, kao i jednu trećinu same regije Nagorno-Karabah.[11] Povrede primirja u Nagorno-Karabahu i na granici između Jermenije i Azerbejdžana nastavile su se nakon rata iz 2020. godine, uz povremene, ali neprekidne žrtve.
Od rata iz 2020. godine, Azerbejdžan je povukao svoju ponudu posebnog statusa ili autonomije svojim domaćim jermenskim stanovnicima i umesto toga insistira na njihovoj "integraciji" u Azerbejdžan.[12][13] Međunarodni posrednici i organizacije za ljudska prava su istakli pravo na samoopredeljenje za lokalno jermensko stanovništvo[14][15] i ne veruju da jermenski stanovnici Artsakha mogu sigurno živeti pod dinastičkim, autoritarnim režimom[16][17] azerbejdžanskog predsednika Ilhama Alijeva.[18][19]
Brojni politički analitičari i stanovnici Arcaha smatraju da je osnovni cilj Azerbejdžana u ovoj ofanzivi provesti etničko čišćenje jermenskog stanovništva.[20][21]
Organizacije za ljudska prava i stručnjaci za prevenciju genocida izdali su upozorenja u kojima tvrde da je autohtono jermensko stanovništvo u Nagorno-Karabahu izloženo riziku genocida[22][23][24][25][26][27][28][29], dok su drugi tvrdili da Azerbejdžan čak već i sprovodi takve akcije.[30][31][32] Institut Lemkin za prevenciju genocida tvrdi kako: "Nema sumnje u umovima stručnjaka za prevenciju genocida - kako u Institutu Lemkin, tako i u Genocide Watch, Međunarodnom udruženju stručnjaka za genocid i među pravnicima poput bivšeg glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda Luisa Morena Ocampoa - da je ono sa čime se Jermeni suočavaju od Azerbejdžana genocid."[33] Stručnjaci za prevenciju genocida čak tvrde da azerbejdžanska kontinuirana blokada Artsakha i sabotiranje javne infrastrukture predstavljaju genocid prema Konvenciji o genocidu: "Namerno nanošenje grupi uslova života koji su namenjeni da dovedu do njenog fizičkog uništenja" i da postoje razni indikatori koji ukazuju na azerbejdžansku genocidnu nameru: javne izjave predsednika Alijeva, otvoreno jermenofobično ponašanje njegovog režima i nepoštovanje naloga Međunarodnog suda pravde da okonča blokadu.[34][35][36]
Internacionalna hrišćanska solidarnost naglasila je da su "Sjedinjene Države dobile obimana obaveštenja o prisilnom raseljavanju koje se odvija u Nagorno-Karabahu, počevši od Hitnih upozorenja Genocide Watch-a 2020, 2021, 2022 godine, kao i Upozorenja na genocid koje je izdala koalicija Save Karabakh u decembru 2022. godine. Ovima su se pridružila još dva Hitna upozorenja Genocide Watcha u 2023. godini, kao i deklaracija genocida od strane prvog glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog suda, Luja Morena Ocampoa."[32] Dana 22. septembra, Moreno je upozorio da je drugi jermenski genocid bio pred vratima. Pozivajući se na Konvenciju o genocidu iz 1948. godine, Moreno Ocampo je izjavio da Azerbejdžan "namerno nanosi grupi uslove života namenjene da dovedu do njene fizičke destrukcije u celini ili delimično" (Član II c) blokiranjem Lačin koridora, nastavljeno sa "ubijanjem" (Član II a) i "nanoseći ozbiljnu telesnu i mentalnu štetu" (Član II b). Moreno Ocampo je opisao neaktivnost međunarodne zajednice kao podsticaj Azerbejdžanu u uverenju da se neće suočiti sa ozbiljnim posledicama zbog počinjenja genocida. Takođe je odbacio tvrdnje Alijeva da ne želi etničko čišćenje, ističući da Alijev redovno naziva i samu Jermeniju "Zapadnim Azerbejdžanom" i tvrdi "današnja Jermenija je naša zemlja".[9]
Tomas de Val, saradnik organizacije Carnegie Europe, komentarisao je devetomesečnu blokadu regije od strane Azerbejdžana rekavši: "Jermeni strahuju da je ovo uvod u azerbejdžanski pokušaj da ih potpuno izbaci iz njihove domovine."[37] Takođe je rekao da je Azerbejdžan bio osnažen da pokrene svoju ofanzivu tokom pogoršanja odnosa između Rusije i Jermenije, kao i gubitka "najboljih komandanata" ruskih mirovnin snaga tokom rata u Ukrajini. Takođe je naveo da bi Rusija mogla iskoristiti takvu krizu kako bi izazvala promene režima u Jermeniji.[38]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.