Tofu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Tofu (od japanske reči 豆腐, tōfu?/i = zgrušavanje zrna[1]) je visokoproteinski prehrambeni proizvod dobijen zgrušavanjem proteina u sojinom mleku. Vekovima je glavni sastojak ishrane u mnogim azijskim kulturama koje, po statistikama, imaju najmanju stopu obolevanja i smrtnosti od raka i srčanih oboljenja.[2] Veruje se da tofu potiče iz vremena kineske dinastije Han (206. p. n. e. — 220. n. e.), a u savremeno doba je važan izvor proteina u kuhinji istočne i jugoistočne Azije.[3]
Tofu | ||
Tofu sa sojinim sosom ukrašen šargarepom | ||
Poreklo | ||
Regija/Država | Istočna Azija | |
Detalji | ||
Glavni sastojci | Sojino mleko | |
imagemap_invalid_title |
---|
Mnogo je vrsta tofua i načina njegove pripreme. Tofu se može pripremati prženjem na vrelom ulju, pečenjem na roštilju, kuvanjem, dinstanjem, a može se poslužiti i sirov.[4][5] Tofu (nazivan i surutkom, a u Kini dofu) je često upoređivan sa sirom, delom zbog iste tehnike koja se koristi u spravljanju ova dva produkta.[6] Od ostalih popularnih vrsta tofua izdvajaju se svileni tofu (ne treba ga mešati sa mekim), dimljeni tofu, prženi tofu-burgeri i kotleti, fermentisani tofu, trajni tofu i tofu sa roštilja.[7][8]
Za razliku od drugih proteinskih proizvoda, tofu uopšte nema holesterola,[9], ali je procenat masti u njemu i dalje relativno visok (40 i 45%), s tim da je taj procenat ipak manji u odnosu na procenat proteina.[10] Kvalitet proteina u tofuu je vrlo visok i može se porediti sa onim u piletini. Tofu se preporučuje u dijetama za mršavljenje jer sadrži samo 72 kalorije na 100 grama po obroku.[7][11] Tofu je delikatan i lomljiv, a može i da se drži u frižideru, gde od niske temperature poprima boju ćilibara.[5][10]