Amelije

Amelije Gentilijan (starogrčki: , Amélios Gentilianós, rođen između 216. i 226, umro između 290. i 300. godine nove ere), bio je neoplatonistički filozof i književnik druge polovice 3. stoljeća.

Amelije je rodom bio iz Toskane.^[1] Isprva se učio na djelima Numenija iz Apameje, a potom je počeo pohađati Plotinova predavanja tri godine nakon Plotinova dolaska u Rim,^[2] i s njim je ostao više od dvadeset godina, sve do 269. godine, kada se povukao u Apameju u Siriji, Numenijevo rodno mjesto.^{[3] [4]} Bizantska enicklopedija Suda pogrešno tvrdi da je Amelije bio iz Apameje (Ἀπαμεύς, Apameos).^[5]

"Amelije" nije bilo njegovo izvorno ime; čini se da ga je odabrao da bi izrazio svoj prezir prema svjetovnim stvarima, jer riječ ἀμέλεια (ameleia) na grčkom znači "nemar". Porfirije Tirski izjavio je za Amelija u Plotinovom životu: "Amelije se radije zvao Amerije, mijenjajući L u R, jer mu je, kako je objasnio, više odgovaralo da bude imenovan po "ameriji", tj. "ujedinjenju", nego po "ameleji", tj. "ravnodušnosti".^[1]

Amelije je neprestano čitao i pisao, zapamtio je praktički sva Numenijeva učenja i, prema Porfiriju, napisao je preko 100 svezaka izreka i komentara. Plotin je Amelija smatrao jednim od svojih najbistrijih učenika. Amelije je bio taj koji je uvjeravao Porfirija u istinitost Plotinovih učenja^[6] i pridružio mu se u uspješnom naporu da nagovori Plotina da svoja učenja zapiše.^[7] Njegovo je glavno djelo bila rasprava u četrdeset knjiga koja se suprotstavljala tvrdnji da Numenija treba smatrati originalnim autorom Plotinovih učenja.^[8] Amelija također navode Euzebije i drugi koji navode da je Amelije s odobravanjem citirao definiciju Logosa u Evanđelju po Ivanu.^[9][4]