Antonio Canova
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Antonio Canova (Passagno, 1. novembar 1757. – Venecija, 13. oktobar 1822.), talijanski skulptor, slikar i arhitekt, glavni predstavnik klasicizma u skulpturi.[1]
Remove ads
Biografija
Školovao se u djedovoj klesarskoj radionici i u Veneciji. Djelovao u Rimu, Veneciji, Napulju i Parizu. Bio je glavni portretist papa, evropske aristokracije i vojničke elite. Pod utjecajem antičke skulpture stvorio je vlastitu varijantu klasicističke skulpture. Radio je savršene i dopadljive aktove i mitološke kompozicije. Majstorski obrađuje površinu, pretjerano idealizira likove i stvara nova kompozicijska rješenja (Venera; Tri Gracije; Orfej i Euridika; Paolina Borghese[2] kao Venera uz druge skulpture). Rijetko oblikuje realistična djela kao što su nadgrobni spomenici kardinala Klementa XIII. i Klementa XIV., te biste Napoleona.

Za života je bio slavan, dvorski skulptor Ampir stila u doba vladavine Napoleona. Imao je golem utjecaj na generacije skulptora akademista 19. vijeka. U rodnom Possagnu podigao je Tempio Canoviano, hram po uzoru na rimski Panteon, u kom je danas i njegov grob. U Possagnu djeluje i muzej Gipsoteca canoviana, posvećen njemu i njegovom djelu.
Remove ads
Reference
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads