Asklepijad sa Samosa

Za ostale osobe s istim imenom, v. Asklepijad.

Asklepijad sa Samosa (starogrčki: , rođen između 340. i 320. pne.) bio je starogrčki pesnik epigrama.^[1][2][3] Bio je prijatelj epigramatičara Hedila, a možda i pesnika Teokrita.^[4] Oko 275. pne. primio je počasno državljanstvo Delfa.^[5] U Teokritovom rodu (Θεοκρίτου γένος), kratkom spisu koji se u rukopisu sačuvao s Teokritovim pesmama, navodi se da je Teokrit bio "učenik Filete (s Kosa) i Sikelida (sa Samosa), koje i sam spominje", naime:

οὔτε τὸν ἐσθλὸν

Σικελίδαν νίκημι τὸν ἐκ Σάμω οὔτε Φιλητᾶν

niti čestitog

Sikelidu sa Samosa nadvisujem niti Filetu.^[6]

U ovim stihovima iza imena "Sikelide sa Samosa" krije se zapravo epigramatičar Asklepijad sa Samosa.^[7] Za činjenicu da se Asklepijad i u nekim drugim antičkim izvorima naziva "Sikelidom" dato je nekoliko mogućih objašnjenja, npr. da je Asklepijad bio poreklom sa Sicilije ili da je taj nadimak dobio po ocu koji se zvao Sikel ili Sikelida.^[2]

Asklepijad je najraniji i najistaknutiji pesnik gozbenih i erotskih epigrama, od kojih ogromna većina, dakako, nije ni pisana za to da posluži kao natpis na nekom predmetu.^[8] U drugim pesmama hvali pesnike koje je naročito cenio, no većinu sačuvanih čine ljubavne pesme. Nije sigurno da li je on autor svih epigrama (njih oko 40) koji su u Grčkoj antologiji sačuvani pod njegovim imenom.

U antici se Asklepijadovo ime vezivalo i za dve metričke sheme ― veći i manji asklepijadski stih.^[9] Obe te sheme koristile su se još u arhajskom razdoblju u lirskoj poeziji na Lezbosa, tako da naziv "askepijadski" ne može biti bez značaja. No nije poznato o čemu se tačno radilo, a ni antički izvori ne govore o Asklepijadu kao prevashodno lirskom pesniku. Pošto se "asklepijadski stihovi" mogu naći u starijem pesništvu kao delovi većih metričkih struktura, moguće je da je Asklepijad zapravo bio prvi koji je takve stihove nizao jedan za drugim i tako utvrdio jednu shemu, koja je nazvana po njemu.^[2]

Svi Asklepijadovi sačuvani epigrami nalaze se u Grčkoj antologiji.^[10] Većina njegovih epigrama uključena je u dva najvažnija vizantijska zbornika epigrama: Palatinsku antologiju i antologiju Maksima Planuda. Epigrami 39 i 43 nalaze se samo u Planudovoj zbirci, a svi ostali su u Palatinskoj antologiji.^[10] Na papirusima su pronađeni neki fragmenti od ranije poznatih epigrama, kao i nekih epigrama koji do sada nisu bili poznati, a koji su pripisani Asklepijadu.^[11]

Izdanja

• Gow, A. S. F. and Page, Denys, ur. (1965). The Greek Anthology: Hellenistic Epigrams. i. str. 44–56. s komentarom na ii str. 114–151.
• Sens, Alexander, ur. (2011). Asclepiades of Samos: Epigrams and Fragments. Oxford, England: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-925319-7. Translated by Alexander Sens