Basiliscus

Basiliscus je rod guštera iz porodice Iguanidae. Ovaj rod čine četiri vrste, koje obitavaju u tropskim kišnim šumama Središnje i Južne Amerike, od južnog Meksika do Ekvadora i Venecuele. Nedavno su uvedeni u Floridi. To su:

• Bazilisk, Basiliscus basiliscus
• Crvenoglavi bazilisk, Basiliscus galeritus
• Zeleni bazilisk, Basiliscus plumifrons
• Smeđi bazilisk, Basiliscus vittatus.

Basiliscus
Smeđi bazilisk, Kostarika
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Sauropsida
Red:	Squamata
Porodica:	Corytophanidae
Rod:	Basiliscus Laurenti, 1768.

Etimologija

Naziv Basiliscus dolazi iz grčkog basilískos (βασιλίσκος), što znači "mali kralj" Specifičan epitet ovom rodu dao je Carl Linné u 10. izdanju knjige Systema Naturae^[1].

Opis

Bazilisci imaju plave pjegice i žutu šarenicu, u prosjeku su dugi 70-75 centimetara i teški oko 80 grama. Imaju duge grbe, ojačane u tri različite točke (glava, leđa i rep), koje daju dojam stvorenja kao što su Dimetrodon i Spinosaurus.

Hod po vodi

Bazilisci ponekad hodaju na dvije noge. Imaju jedinstvenu sposobnost hodanja po vodi, pa ih ljudi često nazivaju "Isus Krist gušter" ili "Isus gušter", u odnosu na biblijski odlomak Matej 14, 22-34^[2]. Hodajući po vodi, imaju brzinu od 1,5 metra po sekundi, a prije potonuća i plivanja prevale 4,5 metara. Zalisci između prstiju služe im kao oslonac, stvaraju veću površinu i vrećicu zraka. Mogu se također sami održati hodajući po vodi na sve četiri noge.

Drugi obrambeni mehanizmi

Kada bazilisci otkriju da su u opasnosti, mogu plivati velikom brzinom koristeći svoje grbe kao kormila. Također mogu se i skrivati u pijesku. Prsten mišića oko obje nosnice onemogućuje ulazak pijeska u nos baziliska.