Bhagavad Gita
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Bhagavad Gita (sanskrit Bhagavad Gītā, "Božja pjesma") je tekst na sanskritu iz Bhishma Parve u epu Mahabharata. Zbog razlika u korekturama ozbu tekst u Mahabharati se navodi u poglavljima 6.25 – 42.[1] ili poglavljima 6.23-40[2] Prema recenziji Gite koju je komentirao Shankaracharya, broj stihova je 700, ali postoje dokazi da su neki stariji rukopisi imali 745 stihova.[3]
Krishna, kao govornik Bhagavad Gite, se navodi kao Bhagavan[4] (božanski), a sami stihovi, koristeći stil sanskritske metre (chandas) s usporedbama i metaforama, su napisani u pjesničkom obliku koji se tradicionalno rectiria; odatle potječe i naslov, grubo preveden kao "Pjesma Božanskog". Bhagavad Gita se štuje kao sveta od većine hinduističkih tradicija,[5] a posebno od sljedbenika Krishne. Često se spominje jednostavno kao Gita.[6]
Sadržaj teksta se odnosi na razgovor između Krishne i Arjune na bojištu Kurukshetre taman pred početak velike bitke. Odgovarajući na Arjuninu zbunjenost i moralne dileme, Krishna Arjuni objašnjava njegove dužnosti ratnika i princa kao i brojne jogičke[7] i vedantičke filozofije, s primjerima i analogije. Zbog toga se Gita često opisivala kao precizan uvod u hinduističku filozofiju isto kao i praktičan, samodostatan vodič za život. Za vrijeme razgovora se Krishna obznanjuje kao Vrhovno Biće Osobnost (Bhagavan), blagosiljajući Arjunu s veličanstvenim djeličćem svoje božanske apsolutne forme.
Bhagavad Gita se također naziva Gītopaniṣad isto kao Yogupaniṣad, što sugerira status 'Upanišedae'.[8] Otkada je izvučena iz Mahabharate, smatra se Smṛti tekstom, a reference kao Upanišada imaju svrhu dati joj status sličan śruti, ili objavljenom znanju.[9]
Remove ads
Napomene
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads