Borislav Jovanović

Borislav Jovanović (Danilovgrad, 16. listopada 1941), crnogorski pisac, pjesnik, esejist, književni kritičar.

Tijekom 1990-ih i kasnije Jovanović, kao utjecajni kolumnist dnevnog lista Pobjeda i Crnogorskog književnog lista, afirmirao je plejadu mlađih crnogorskih pisaca atrikulirajući ih kroz paradigmu "crnogorskog književnog urbaniteta" ^[1].

Smatra se "najznačajnijim tumačem recentnih tokova crnogorske literarne prakse" ^[2].

Bio je aktivni sudionik oštre javne borbe za ustavno priznanje crnogorskog jezika kao materinskog jezika Crnogoraca ^[3].

Svojim je člancima Jovanović doprinio demitologiziranju crnogorske kulturne i političke povijesti ^[4]. Njegovi radovi o toj problematici su poglavito objedinjeni u knjigama "Libroskopija" (2002.) ^[5] i "Crnogorski književni urbanitet" (2005.).

Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu. Član je Crnogorskog društva nezavisnih književnika i Matice crnogorske.

Kao pjesnik, Jovanović je dobitnik Ratkovićeve nagrade, najvećeg crnogorskog priznanja iz oblasti poezije za svoju zbirku pjesama "Kenotaf" ^[6].

Autor je i nekoliko zbirki pjesama za djecu.

Važnija djela

• "Starac i zvijezde" (1979.)
• "Staze" (1983.)
• "Amputacije" (2001.)
• "Libroskopija:Prikazi iz savremene crnogorske književnosti i istoriografije" (2002.)
• "Crnogorski književni urbanitet" (2005.).
• "Biblion:Crnogorska poezija devedesetih" (2006.)
• "Kenotaf" (2006.)
• "Okivanje Thanatosa" (2010.)