Branko Kostić

From Wikipedia, the free encyclopedia

Branko Kostić
Remove ads

Branko Kostić (Rvaši kod Cetinja, 28. avgust 1939 — Podgorica, 20. avgust 2020), jugoslovenski političar, privrednik, univerzitetski profesor.

Kratke činjenice Datum rođenja, Mesto rođenja ...
Remove ads

Biografija

Završio je Ekonomski fakultet 1962, magistrirao 1977, doktorirao 1980; sve na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.

Obavljao je brojne odgovorne političke funkcije u doba Socijalističke federativne republike Jugoslavije (SFRJ):

  • Predsjednik Centralnog komiteta Saveza omladine Crne Gore (1963-1968)
  • Potpredsjednik Izvršnog vijeća (Vlade) Crne Gore (1986-1989)
  • Predsjednik Predsjedništva SR Crne Gore (1989-1991)
  • Delegat (poslanik) u Skupštini SFRJ i predsjedavajući delegacije Crne Gore u Vijeću republika i pokrajina (1991)
  • Potpredsjednik Predsjedništva SFRJ i kasnije vršilac dužnosti predsjednika Predsjedništva SFRJ (od polovine maja 1991. do polovine juna 1992. godine, kada je ta funkcija ukinuta).[1]

Kao predsjednik Predsjedništva Crne Gore bio je predsjednik Odbora za prenos posmrtnih ostataka kralja Nikole i članova kraljevske porodice iz San Rema na Cetinje.

Sedamdesetih godina 20. vijeka izgradio je karijeru u privredi i njegovo ime se vezuje za najuspješnije godine rasta i razvoja tada najvećeg preduzeća u Crnoj Gori. Bio je savjetnik, a zatim komercijalni (1969-1974) i generalni direktor Kombinata aluminijuma u Titogradu (1974-1978).

Nakon napuštanja Kombinata aluminijuma nastavio je karijeru na Univerzitetu Crne Gore. Bio je naučni savjetnik u Institutu za tehnička istraživanja, jedan od osnivača Građevinskog fakulteta i redovni profesor ekonomskih predmeta na svim tehničkim fakultetima, do odlaska u penziju 2003. godine. Potpuni prikaz objavljenih radova je dat u njegovoj bio-bibliografiji u Spomenici Građevinskog fakulteta (Spomenica, 2000).[2]

Govorio je ruski i francuski, a služio se engleskim jezikom.

Bio je nosilac Ordena rada sa zlatnim vijencem[3] i Plakete za doprinos očuvanju jugoslovenske državnosti i afirmaciji etničkih i samoopredijeljenih Jugoslovena.[4]

Remove ads

Objavljene knjige


-“Aluminijum i tehnički progres“, Institut za tehnička instraživanja – Tehnički fakulteti, Titograd, 1981

-„1991 – Da se ne zaboravi“, Filip Višnjić, Beograd i Obodsko slovo, Rijeka Crnojevića, 1996[5]

- „Zapisi“, Vaša Knjiga, Beograd, Pegaz, Bijelo Polje, 2005[6]

-„Istina o razbijanju Jugoslavije – Moje svjedočenje u Hagu“, Pegaz, Bijelo Polje, 2010[7]

-„Ceklinski ribolovi“, 2011[8]

-„Kostići: bratstvo u Ceklinu, Stara Crna Gora ; rodoslov (od oko 1490. do 2013)", 2014 [9]

-„Nijesam pogazio zakletvu : intervjui, govori, izjave Tom 1 & 2“, Pegaz, Bijelo Polje, 2015[10]

Remove ads

Reference

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads