Ceremonija

Ceremonija (od latinskog: caerimonia = poštovanje, obred^[1]) je naziv za skup propisanih vanjskih oblika i postupaka kojima se daje blistavost i simbolička snaga pojedinim događajima ili radnjama, kao kod bogoslužja, ustoličenja, dodjele nagrada, ili vjenčanja, rođenja...^[1] ili drugim svečanim trenutcima. To je na kraju i dio imena te svečanosti – Ceremonija vjenčanja^[2] ali i sinonim za svečanost. Ceremonijom se naziva i pretjerano naglašena učtivost i uglađenost u komunikaciji^[3], odnosno prenaglašeno nastojanje na poštivanju pravila pristojnosti.^[1]

Ceremonija Caerimonia
Smjena straže ispred Buckinghamske palače Smjena straže ispred Buckinghamske palače

Karakteristike

U Liturgiji je ceremonija skup svih radnji (držanje, pokreti, geste) koje su iskreirale crkve za svoje obrede. Ceremonija se razlikuje od rituala, jer je to niz pojedinačnih radnji koje prate izgovorene riječi, dok je ritual cjelina. Ceremonije su vremenom iskreirane iz kojekavih razloga, ponekad su to bili čisto praktični razlozi, kao kod upotrebe posebnog vela kod ispijanja vina iz kaleža za euharistije, ili iz estetsko-psiholoških razloga, posebna odjeća, nakit, ili zbog simboličko-mističnih razloga, paljenje tamjana kao simbola poštovanja i molitve.^[4]

Ponakad su to bili i praktičko-simbolički razlozi, jer su se svijeće palile i kao simbol Krista (koji je svijetlost svijeta) ali i zato da se nešto vidi u mraku crkve.^[4]

Još od ranokršćanstva postoje pisana pravila za liturgijske ceremonijale, na grčkom je to bio Archieratikon (ἀρχιερατικόν), a na latinskom liber caeremoniarum (ili caeremoniale).^[4]

Ceremonije postoje kod svih velikih organizacija; vojske, policije, akademija, škola, fakulteta, ali i kod porodičnih okupljanja, ženidbe, sprovodi, krštenja... Čak i u međuodnosu između samo dvoje ljudi, od skidanja šešira, do ulaska u restoran.

Svi sisavci poznaju za neku vrst ceremonijalnog ponašanja.