Cikloheksanska konformacija

From Wikipedia, the free encyclopedia

Cikloheksanska konformacija
Remove ads

Cikloheksanska konformacija je svaki od nekoliko trodimenizionih oblika koje molekul cikloheksana može da poprimi uz održavanje integriteta hemijske veze.

Thumb
Molekul cikloheksana u konformaciji stolice. Atomi vodonika u aksijalnim pozicijama su prikazani crveno, dok su oni u ekvatorijalnim pozicijama obojeni plavo.

Unutrašnji uglovi ravnog pravilnog šestougla su 120°, dok su preferirani uglovi između uzastopnih veza u lancu ugljenika oko 109°, tetraedralni ugao. Stoga cikloheksanski prsten poprima određene neplanarne (izvitoperene) konformacije, koje imaju uglove bliže 109° i nižu energiju od ravnog heksagonalnog oblika. Najvažniji oblici su stolica, polustolica, kada, i uvijena kada.[1] Molekul može lako da prelazi imeđu tih konformacija, i samo dve od njih – stolica i uvijena kada – se mogu izolovati u čistom obliku.

Cikloheksanske konformacije su ekstenzivno izučavane u organskoj hemiji jer su one klasičan primer konformacionog izomerizma i imaju primetan uticaj na fizička i hemijska svojstava cikloheksana.

Remove ads

Reference

Vanjske veze

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads