Cycnorhamphus

Cycnorhamphus ("labuđi kljun") je rod pterodaktiloida iz skupine Ctenochasmatoidea koji su tokom kasne jura živjeli na području današnje Francuske i Njemačke.^[1] Vjerovatno je sinoniman s rodom Gallodactylus.

Cycnorhamphus
Fosilni primjerak
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Red:	†Pterosauria
Porodica:	†Gallodactylidae
Potporodica:	†Gallodactylinae Fabre, 1974
Rod:	†Cycnorhamphus Seeley, 1870
Vrsta:	†C. suevicus Quenstedt, 1855
Sinonimi
Pterodactylus suevicus Quenstedt, 1855 Pterodactylus württembergicus Meyer, 1855 Pterodactylus eurychirus Wagner, 1858 Gallodactylus canjuersensis Fabre, 1974

Opis

Dijagram skeleta

Prije se pretpostavljalo da je Cycnorhamphus imao duge čeljusti sa zubima na samom vrhu, slično kao kod vrste Pterodactylus antiquus. Međutim, nedavni rad na primjerku nazvanom "Pelikan iz Paintena"^[2] pokazao je da je ta životinja posjedovala veoma neobičnu anatomiju čeljusti, sa klinastim zubima na vrhu čeljusti (tupljim i zdepastijim kod starijih jedinki); krivljenjem čeljusti iza tih zuba, čime su se formirali nagnuti lukovi dalje od površine griženja; otvorom uzrokovanim navedenim osobinama; te dvijema neistraženim strukturama od mekog tkiva na gornjoj čeljusti na dijelu gdje se taj otvor nalazi, a koje pokazuju tragove mineralizacije. Svrha tih prilagodbi je nepoznata,^[3] ali su one izraženije i razvijenije kod odraslih jedinki. Nagađalo se da je takva čeljust imala sličnu ulogu onoj kod roda iz roda Anastomus, tj. da su tom pterosauru omogućavale držanje beskičmenjaka poput školjki i njihovo drobljenje ili otvaranje.^[4]

Historija i klasifikacija

Seeleyev zastarjeli dijagram skeleta

Friedrich August Quenstedt je 1855. nazvao fosil iz jedne tithonijske ploče škriljca, pronađen blizu Nusplingena u Württembergu (holotip GPIT "Orig. Quenstedt 1855, Taf. 1"), Pterodactylus suevicus.^[5] Harry Govier Seeley ga je 1870. priključio novom rodu: Cycnorhamphus. Međutim, Felix Plieninger je 1907. odbacio tu podjelu, što također predstavlja mišljenje većine paleontologa. Jacques Fabre 1974. godine, kada je zaključio da nova vrsta, koju je on otkrio i imenovao, Gallodactylus canjuersensis, bila isti rod kao i P. suevicus, nije oživio rod Cycnorhamphus, već je prosudio da je potonji naziv bio nedostupan zbog grešaka u dijagnozi koje je napravio Seeley. P. suevicus je tako postao Gallodactylus suevicus. Međutim, Christopher Bennett je 1996. istakao da takve greške ne čine naziv nevažećim, pa stoga Cycnorhamphus ima prioritet, čineći Gallodactylus canjuersensis vrstom C. canjuersensis.^[5] Bennett je 2010. i 2012. objavio dodatna istraživanja tih fosila, zaključivši da se razlike među tim dvijema vrstama mogu objasniti starošću, spolom ili induvidualnim varijacijama, te je službeno sinonimizirao C. canjuersensis i C. suevicus.^[6]