Džask
iranski grad u Hormuzganu From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Džask (perz. جاسک) je grad i luka u pokrajini Hormuzgan na jugu Irana, oko 225 km jugoistočno od pokrajinskog sjedišta Bandar-e Abasa. Smješten je na poluotoku koji se pruža u Omanski zaljev stvarajući manji Istočni i Zapadni Džaskanski zaljev. Područje oko grada zajedno sa zapadnim Golestanom specifično je kao jedino u Iranu gdje se javlja fenomen blatnih vulkana[1]. Obalnim makranskim područjem oko grada prevladava vruća pustinjska klima (BWh) s vrućim ljetima i blagim zimama, a vegetaciju mu čine uglavnom palme[2].
Grad je u historiji bio nezaobilaznom stanicom na pomorskom putu između Irana i Indije, stoga su ga mnogi historičari pokušavali identificirati s mjestima iz drevnih putopisa[2]. Među takvim toponimima su Badis iz Arijanove „Indike「, rt Carpella i Dagasira iz Ptolemejeve „Geografije「, te Omana iz „Puta oko Eritrejskog mora「[2]. Svaka od navedenih pretpostavki je diskutabilna, no zato se s priličnom sigurnošću može potvrditi da Džask pripada području kojeg su prema drevnom pomorcu Nearh nastanjivali ribojedi[2]. U djelima ranoislamskih geografa poput Jakuta i Kazvinija spominje se otok Džasak kojeg danas poistovjećuju uglavnom s Larakom[2]. Plovidba od Džaska do Sinda u srednjem vijeku trajala je šest tjedana[2].
U decembru 1616. u Džask pristaje Englez E. Connock čime započinje trgovina između Irana i Engleske[2]. Sljedeće godine primio ga je osobno šah Abas Veliki nakon čega je sklopljen trgovački sporazum kojim je Engleska dobila pravo na boravak u Džasku, te izgradnju crkvi i groblja[2]. Sljedećih godina rasle su pomorske tenzije između Engleza i Portugalaca koji su htjeli onemogućiti trgovinu između Surata i Džaska, a pokraj potonjeg 1620. odigrala se i pomorska bitka u kojoj su pobijedili Englezi unatoč pogibji kapetana[2]. Od 1809. Džask je nakratko potpao pod vlast Muskata, a 1869. postao je jednom od stanica indoevropskog telegrafa od kojeg su se kablovi protezali do Bušehera i Bandar-e Lenge na sjeverozapadu, Karačija na istoku, te Adena na jugozapadu[2]. Stanicu je čuvalo 100 britanskih i 20 iranskih vojnika, većinom Kurda[2]. Godine 1947. Džask je pogođen potresom magnitude Mw = 5,8[3].
Ekonomija grada danas se temelji pretežito na ribarstvu i uzgoju datulja. Godine 2007. najavljen je projekt izgradnje naftovoda od Džaska do Neke u Mazandaranu[4]. Džask je državnom cestom 91 povezan s Minabom i Bandar-e Abasom na sjeverozapadu, cestom 98 s Čabaharom na istoku, a lokalna cesta spaja ga i s ruralnom unutrašnjosti na sjeveru. Istočno od grada nalazi se Aerodrom Džask, a od 2008. gradskim lučkim kapacitetima služe se i oružane snage Irana[5]. Većina populacije Džaska su Baluči[2], a prema popisu stanovništva iz 2006. godine u gradu je živjelo 11.133 ljudi.
Remove ads
Veze
Izvori
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads