David Lloyd George

David Lloyd George, 1. earl Lloyd-George od Dwyfora, OM  PC (17. januar 1863  – 26. mart 1945) bio je britanski liberalni političar i državnik, najpoznatiji po tome što je kao premijer vodio Ujedinjeno Kraljevstvo do pobjede u Prvom svjetskom ratu, kao i sudjelovanju u nizu važnih historijskih događaja zbog koji se smatra najuticajnijom ličnošću britanske politike u prvoj polovici 20. vijeka.

The Right Honourable The Earl Lloyd-George of Dwyfor OM  PC
premijer Ujedinjenog Kraljevstva
Na dužnosti 6. decembar 1916 – 19. oktobar 1922
Monarh	George V
Prethodnik	H. H. Asquith
Nasljednik	Andrew Bonar Law
vođa Liberalne stranke
Na dužnosti 14. oktobar 1926 – 4. novembar 1931
Prethodnik	H. H. Asquith
Nasljednik	Herbert Samuel
Državni sekretar za rat
Na dužnosti 6. jun 1916 – 5. decembar 1916
Predsjednik vlade	H. H. Asquith
Prethodnik	The Earl Kitchener
Nasljednik	The Earl of Derby
ministar za municiju
Na dužnosti 25. maj 1915 – 9. jul 916
Predsjednik vlade	H. H. Asquith
Prethodnik	služba stvorena
Nasljednik	Edwin Samuel Montagu
ministar financija
Na dužnosti 12. april 1908 – 25. maj 1915
Predsjednik vlade	H. H. Asquith
Prethodnik	H. H. Asquith
Nasljednik	Reginald McKenna
predsjednik Odbora za trgovinu
Na dužnosti 10. decembar 1905 – 12. april 1908
Predsjednik vlade	Henry Campbell-Bannerman H. H. Asquith
Prethodnik	The Marquess of Salisbury
Nasljednik	Winston Churchill
doajen Doma zastupnika
Na dužnosti 31. maj 1929 – 26. mart 1945
Prethodnik	T. P. O'Connor
Nasljednik	Earl Winterton
Član/ica Parlament za Carnarvon Boroughs
Na dužnosti 10. april 1890 – 26. mart 1945
Prethodnik	Edmund Swetenham[1]
Nasljednik	Seaborne Davies
Rođen/a	(1863-01-17)17. 1. 1863. Chorlton-on-Medlock, Lancashire, Engleska
Umro/la	26. marta 1945. (dob: 82) Tŷ Newydd, Caernarfonshire, Wales
Državljanstvo	Velšanin
Politička stranka	Liberalna stranka (1890–1916 i 1924–1945) Nacionalna liberalna stranka (1922–1923)
Suprug/a	Margaret Owen (vj.1888–1941; njena smrt) Frances Stevenson (vj.1943–1945; njegova smrt)
Djeca	Richard Mair Olwen Gwilym Megan
Profesija	advokat, političar
Religija	nonkonformist
Potpis

Lloyd George se rodio i odrastao u Walesu (te kasnije postao prvi, i zasad jedini Velšanin na mjestu britanskog premijera). Političku karijeru je započeo kao lokalni vijećnik Liberalne stranke 1888. godine, a 1890. je izabran u Parlament u izbornoj jedinici Carnavorn Borroughs koju će zastupati do smrti. Pažnju javnosti je izazvao zalaganjem za ustavne reforme i kritici Burskog rata, a koje je iznosio u kolumnama za Manchester Guardian. Kada su liberali 1906. godine pobijedili na izborima ušao je u vladu Henryja Campbell-Bannermana kao predsjednik Odbora za trgovinu; kada je dvije godine kasnije Anthony Asquith preuzeo mjesto premijera, Lloyd Georgeu je dao mjesto ministra financija.

Lloyd Geroge se na tom mjestu istakao kao izuzetno vješt administrator, ali i uspješnim provođenjem reformi usmjerenih prije svega na poboljšanje životnog standarda najsiromašnijih slojeva, te se upravo njegov mandat smatra začetkom moderne socijalne države. U prvim godinama Prvog svjetskog rata se iskazao i organizacijom logistike i ratne industrije, te je, kada je Asquith 1916. godine podnio ostavku, upravo njemu povjereno vodstvo Ratne koalicijske vlade. Iako su neki historičari kritizirali neke od njegovih ratnih poteza, Lloyd George se iskazao kao uspješan ratni vođa, a svoj autoritet je iskoristio i za neke važne društvene reforme kao što je bilo uvođenje ženskog prava glasa 1918. godine.

Lloyd George je nakon završetka rata uživao zenit popularnosti. 1919. godine je zastupao Britaniju na Pariškoj mirovnoj konferenciji i bio jedna od ključnih ličnosti u sklapanju Versajskog mirovnog sporazuma; tada se zalagao za ublažavanje njegovih odredbi u odnosu na poraženu Njemačku. Na unutrašnjem planu mu je glavni problem predstavljao ustanak nacionalista u Irskoj, koga je, nakon neuspješnih pokušaja gušenja silom, odlučio okončati političkim sredstvima, odnosno pregovorima sa IRA-om čiji je rezultat bio Anglo-irski sporazum i podjela Irske 1921. godine. Lloyd George je zbog toga, ali i nepravladanih ekonomskih posljedica rata, sa vremenom počeo gubiti uticaj ne samo u javnosti, nego i vlastitoj stranci. Kada su mu 1922. godine konzervativci otkazali podršku, bio je prisiljen podnijeti ostavku i prepustiti mjesto premijera konzervativnom nasljedniku Bonar Lawu, postavši tako posljednji liberalni premijer u historiji Ujedinjenog Kraljevstva.

Lloyd George je 1924. uspio postati vođa liberala, ali je dotada dominantna stranka u međuvremenu izgubila svoje glasove u korist laburista. Zbog svega toga je Lloyd George bio sa vremenom sve više marginaliziran, te je 1931. godine bio prisiljen odstupiti sa njenog čela. U međuratnom periodu se istakao svojim pronjemačkim stavovima, a što je uključivalo iskazivanje podrške nacističkom režimu Adolfa Hitlera. Nakon izbijanja Drugog svjestkog rata, odnosno britanskih poraza na njegovom početku, se zalagao sa sklapanje mira sa Njemačkom.

Lloyd George je imao ženu i četvoro djece, ali je također bio poznat po izuzetno živopisnom privatnom životu, odnosno reputaciji zavodnika i brojnim vanbračnim aferama.