Dinastija Jin (1115–1234)

Ovo je članak o džurčenskoj/džurdžijskoj dinastiji Jin (1115–1234). Za ostale kineske dinastije čije se ime ispisuje "Jin" na pinyinu, vidite Dinastija Jin.

Dinastija Jīn (džurčenski: Anchun Gurun; kineski: ; pinyin: Jīn Cháo; Wade-Giles: Chin Dynasty, IPA: ); mandžurski: Aisin Gurun; kitanski jezik: Nik, Niku;^[1][2] mongolski: ; 1115–1234), također poznata kao Džurčenska ili Džurdžijska dinastija je bila dinastija džurčenskih vladara iz klana Wanyan (完顏 Wányán) koja je u 12. i 13. vijeku vladala područjem današnje Mandžurije, ruskog Dalekog Istoka i sjeverne Kine. Njeni potomci su u 17. vijeku osnovali mandžursku dinastiju Qing. Njen naziv se ponekad ispisuje kao Jinn kako bi ju se razlikovale od ranije kineske dinastije dinastije Jin čiji se naziv istovjetno ispisuje na latinici.

大金 Veliki Jin carstvo ?   ? 1115–1234 ? Položaj Jina Dinastija Jin (označena plavo) o. 1141 Glavni grad Huining (1122–1153) Zhongdu (1153–1214) Kaifeng (1214–1233) Caizhou (1233–1234) Religija budizam, taoizam, konfucijanstvo, kineska narodna religija Vlast monarhija car  - 1115–1123 Car Taizu  - 1234 Car Modi Historija  - uspostava 28. januar  - uništenje Liaoa 1125  - osvajanje Bianlianga 9. januar 1127  - Prestanak 9. februar Valuta kineska kovanica, kineska gotovina

Historija Kine Historija Kine
DREVNA
3 Suverena & 5 Careva
Dinastija Xia 2100–1600 pne.
Dinastija Shang 1600–1046 pne.
Dinastija Zhou 1045–256 pne.
Zapadni Zhou
Istočni Zhou
Period Proljeća i Jeseni
Period Zaraćenih država
CARSKA
Dinastija Qin 221 pne.–206 pne.
Dinastija Han 206 pne.–220 n.e.
Zapadni Han
Dinastija Xin
Istočni Han
Tri kraljevstva 220–280
Wei, Shu & Wu
Dinastija Jin 265–420
Zapadni Jin	16 kraljevstava 304–439
Istočni Jin
Južne & Sjeverne dinastije 420–589
Dinastija Sui 581–618
Dinastija Tang 618–907
( Drugi Zhou 690–705 )
5 dinastija & 10 kraljevstava 907–960	Dinastija Liao 907–1125
Dinastija Song 960–1279
Sjeverni Song		Z. Xia
Južni Song	Jin
Dinastija Yuan 1271–1368
Dinastija Ming 1368–1644
Dinastija Qing 1644–1911
MODERNA
Republika Kina 1912–1949
Narodna Republika Kina 1949–	Republika Kina (Tajvan) 1945–
Srodni članci  Kineska historiografija Kronologija kineske historije Dinastije u kineskoj historiji Lingvistička historija Historija umjetnosti Ekonomska historija Historija obrazovanja Historija nauke i tehnologije Pravna historija Kine Medijska historija Vojna historija Pomorska historija
This box: prikaži razgovor uredi

Dinastiju je 1115. osnovao džurčenski poglavica Wanyan Aguda (完顏阿骨打). U njegovo vrijeme su glavni neprijatelj Džurčena bili Kitani čija je dinastija Liao vladala sjevernom Kinom. Kako bi ih porazili, Džurčeni su sklopili Savez na moru sa dinastijom Song koja je vladala južnom Kinom. Zahvaljujući njemu je država Liao 1123. uništena. Međutim, samo dvije godine kasnije su se Džurčeni, osjetivši slabost cara Huizonga okrenuli protiv svojih saveznika, napali ih i početkom 1127. osvojili kinesku prijestolnicu Kaifeng zarobivši Huizonga i skoro sve članove njegove porodice. Ostaci dinastije Song su se povukli na jug gdje su sljedećih par decenija pružali otpor sve dok Sporazum u Shaoxingu 1141. nije uspostavio rijeku Huai kao granicu između dvije države. Iako su se Džurčeni masovno doselili u novoosvojena područja na jugu, njihova elita se relativno brzo sinizirala, mada su pojedini vladari dinastije promovirali džurčenski jezik i kulturu. Period dugog mira i prosperiteta je prestao početkom 13. vijeka kada su Džurčeni došli u sukob sa Mongolima i njihovim vođom Džingis Kanom. On je završen kada su Mongoli pod Ogedejem uz pomoć Južnog Songa 1232. napali dinastiju Jin, zauzeli Kaifeng; sljedeće godine je posljednji car Aizong izvršio samoubistvo, okončavši tako dinastiju.

Popis careva dinastije Jin

Suvereni dinastije Jin 1115–1234

Hramsko ime Miao Hao 廟號 miàohào	Posthumno ime Shi Hao 諡號 shìhào	Ime po rođenju   姓名 xìngmíng	Godine vladavine	Ime ere Nian Hao 年號 niánhào i godine
Konvencija: "Jin" + hramsko ime ili posthumno ime
Tàizǔ 太祖	(1)	Wányán Āgǔdǎ 完顏阿骨打 or Wányán Min 完顏旻	1115–1123	Shōuguó (收國, 1115–1116)  Tiānfǔ (天輔, 1117–1123)
Tàizōng 太宗	(1)	Wányán Wúqǐmǎi 完顏吳乞買 or Wányán Shèng 完顏晟	1123–1135	Tiānhuì (天會, 1123–1135)
Xīzōng 熙宗	(1)	Wányán Hélá 完顏合剌 or Wányán Dǎn 完顏亶	1135–1149	Tiānhuì (天會, 1135–1138)  Tiānjuàn (天眷, 1138–1141)  Huángtǒng (皇統, 1141–1149)
(2)	Hǎilíngwáng 海陵王	Wányán Dígǔnǎi 完顏迪古乃 or Wányán Liàng 完顏亮	1149–1161	Tiāndé (天德, 1149–1153)  Zhènyuán (貞元, 1153–1156)  Zhènglóng (正隆, 1156–1161)
Shìzōng 世宗	(1)	Wányán Wūlù 完顏烏祿 or Wányán Yōng 完顏雍	1161–1189	Dàdìng (大定, 1161–1189)
Zhāngzōng 章宗	(1)	Wányán Jǐng 完顏璟	1189–1208	Míngchāng (明昌, 1190–1196)  Chéng'ān (承安, 1196–1200)  Tàihé (泰和, 1200–1208)
(2)	Wèishàowáng 衛紹王 or Wèiwáng 衛王	Wányán Yǒngjì 完顏永濟	1208–1213	Dà'ān 大安 1209-1212   Chóngqìng 崇慶 1212-1213   Zhìníng 至寧 1213
Xuānzōng 宣宗	(1)	Wányán Xún 完顏珣	1213–1224	Zhēnyòu 貞祐 1213-1217   Xīngdìng 興定 1217-1222   Yuánguāng 元光 1222-1224
Āizōng 哀宗	(1)	Wányán Shǒuxù 完顏守緒	1224–1234	Zhèngdà 正大 1224-1232   Kāixīng 開興 1232   Tiānxīng 天興 1232-1234
(2)	Mòdì 末帝	Wányán Chénglín 完顏承麟	1234	(2)

(1) Dugo i ne koristi se za ovog suverena.
(2) Nije postojalo