UEFA Euro 2016.
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
UEFA Euro 2016., odnosno UEFA Europsko prvenstvo 2016., bilo je 15. izdanje UEFA Eura, koje se od 10. lipnja do 10. srpnja 2016. godine održalo u Francuskoj.[1][2] Bio je to ukupno treći put da je Francuska domaćin turnira, nakon što je na izboru domaćina u svibnju 2010. godine tijesno izabrana ispred Turske.[3][4] Branitelj naslova bio je dvostruki europski prvak, Španjolska.
Bio je ovo prvi put u povijesti Eura da je na glavnom turniru sudjelovalo 24 momčadi, u odnosu na 16 koliko ih je sudjelovalo od 1996. godine.[5] Prema novom formatu, 24 ekipe bile su podijeljene u šest skupina po četiri reprezentacije, nakon čega je slijedila faza na izbacivanje u tri kruga i finale; utakmice za treće mjesto nije bilo. Direktan plasman na turnir imala je Francuska, kojoj se nakon prve faze kvalifikacijskog ciklusa pridružilo još 19 reprezentacija (dvije najbolje plasirane iz svake skupine i najbolja trećeplasirana ekipa iz svih skupina); ostale četiri sudionice izborile su svoj nastup nakon dvokružnog razigravanja.
Utakmice su se igrale u deset gradova: Bordeauxu, Lensu, Lilleu, Lyonu, Marseilleu, Nici, Parizu, Saint-Denisu, Saint-Étienneu i Toulouseu. Pobjednik turnira osigurao je direktan plasman na FIFA Kup konfederacija 2017. godine u Rusiji.
Nakon odigrane 51 utakmice, prvak je, prvi put, postao Portugal, koji je u finalu porazio domaćina Francusku nakon produžetaka. Treće mjesto podijelile su reprezentacije Njemačke i Walesa, koja je ujedno i debitirala na ovom prvenstvu. Osim Walesa, Island je kao još jedan debitant ostvario izvrstan rezultat, izbacivši Englesku u osmini finala i plasiravši se u četvrtfinale.
Najbolji strijelac, a ujedno i najbolji igrač (što je prvi takav slučaj u historiji Eura), na turniru bio je Antoine Griezmann, sa šest golova, a u povijest je ušao i Cristiano Ronaldo, koji se na ovom turniru izjednačio s Michelom Platinijem na listi najboljih strijelaca u historiji Eura, postigavši svoj deveti gol u utakmici protiv Walesa.
Remove ads
Izbor domaćina
Rok za prijave, kako ga je odredila UEFA, bio je 9. ožujka 2009. godine, dokad je krovna organizacija primila ukupno četiri ponude. Francuska, Italija i Turska su poslale samostalne kandidature, dok su Švedska i Norveška jedine ponudile zajedničku kandidaturu; u prosincu 2009. godine, Švedska i Norveška se povlače tako da ostaju samo tri kandidata za domaćina prvenstva. Izbor domaćina bio je predviđen za 28. svibnja 2010. godine, kada UEFA-in Izvršno odbor glasovalo o ponudama.
Glasovanje se vodilo kroz dva kruga, a u njemu je sudjelovalo 13 članova Izvršnog odbora. U prvom krugu je svaki član rangirao kandidate od prvog do treće mjesta, s tim da je prvo mjesto nosilo pet, drugo dva, a treće jedan bod. Nakon tog glasovanja, prve dvije kandidature su išle u drugi krug, gdje je svaki član glasao i davao jedan bod kandidaturi. Rezultati su bili sljedeći:
Izbor Francuske za domaćina je naknadno izazvao prilične kontroverze zbog činjenice da je Michel Platini, tadašnji predsjednik UEFA-e, Francuz pa su se pojavile teorije kako je izbor namješten,[7] čemu se u prilog navodila i izjava francuskog reprezentativca, Marca Planusa, koji je izjavio da su reprezentativci za izbor saznali u četvrtak, dok je glasovanje zapravo provedeno u petak.[8][9][10] Neki novinari su se pozivali i na činjenicu da je Švicarska izabrana za domaćina Eura 2008. dok je na čelu FIFA-e bio Švicarac Sepp Blatter.[11]
Remove ads
Kvalifikacije
S proširenjem na 24 momčadi, srednje rangirane reprezentacije imale su veću priliku za kvalificiranje na završnicu Eura. Dotadašnji kvalifikacijski format od 9 skupina sa po šest i pet momčadi je ostao, a momčadi u skupinama određene su prema UEFA-inim koeficijentima. Ukupno su se 53 reprezentacije borile za 23 mjesta u završnici, uz domaćina Francusku. Gibraltar je prvi put nastupio u kvalifikacijama za UEFA Euro, nakon što ih je UEFA 2013. priznala kao članicu.
Kvalifikacijske skupine izvučene su 23. veljače 2014. na ždrijebu u Nici.[12] Po završetku natjecanja po skupinama, prvoplasirane i drugoplasirane momčadi iz svake grupe plasirale su se izravno na završnicu prvenstva, uz najbolju trećeplasiranu ekipu (ne uzimajući u obzir susrete sa momčadima na 6. mjestu u grupi), koja je naposljetku bila Turska. Ostale momčadi koje su završile na trećem mjestu u skupinama igrale su u play-offu za završnicu, gdje su se četiri pobjednika također kvalificirala za prvenstvo.[13][14][15]
Kvalificirane momčadi

Momčadi u finalnoj fazi turnira
Momčadi koje se nisu uspjele kvalificirati
Ukupno se 13 od 16 reprezentacija (uključujući domaćina Francusku) koje su nastupile na prvenstvu 2012. uspjelo kvalificirati i za ovaj turnir. Među njima je i Engleska, koja je postala tek šesta momčad s maksimalnim učinkom u kvalifikacijama (10 pobjeda u 10 susreta);[16] branitelj naslova Španjolska; te svjetski prvak Njemačka, koja se kvalificirala za svoje 12. uzastopno Europsko prvenstvo.[17] Rumunjska, Turska, Austrija i Švicarska su se vratile u završnicu nakon što su propustili prvenstvo 2012., s tim da su se Austrijanci kvalificirali tek na svoje drugo Europsko prvenstvo, nakon što su sudjelovali na prvenstvu 2008. kao domaćini.[18] Reprezentacije koje su se vratile na prvenstvo nakon dugo vremena uključuju Belgiju, koja se plasirala prvi put nakon njihova domaćinstva prvenstva 2000. i Mađarsku koja je nastupila prvi put nakon 44 godine i prvenstva 1972. te 30 godina nakon nastupa u nekom velikom natjecanju (zadnji veliki nastup bilo im je Svjetsko prvenstvo 1986.).
Pet se reprezentacija kvalificiralo na svoj prvi UEFA Euro: Albanija, Island, Sjeverna Irska, Slovačka i Wales.[18] Osim toga, reprezentacije Albanije i Islanda nisu prije nastupale ni na jednom velikom natjecanju.[18] Također, Austrija i Ukrajina su se prvi put uspješno kvalificirale za EP, s obzirom da su prije toga u završnici nastupili jedino kao domaćini (2008. i 2012.). Škotska je bila jedina britanska nacija koja se nije kvalificirala za završnicu,[19] a vrijedno spomena je i posljednje mjesto prvaka iz 2004., Grčke, u njezinoj kvalifikacijskoj skupini. Također, dva se prijašnja europska prvaka nisu plasirala: pobjednci iz 1988., Nizozemska, i prvaci 1992., Danska; Nizozemci prvi put nakon prvenstva 1984. (također održanog u Francuskoj) i samo 16 mjeseci nakon osvajanja trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu 2014.[20] a Danci nakon poraza u dodatnim kvalifikacijama od susjeda Švedske.
Kvalificirane momčadi su sljedeće:
- 1 Podebljanim slovima označen je prvak te godine. Kosim slovima označena je država domaćin te godine.
- 2 Od 1960. do 1992., natjecala se kao Čehoslovačka.
- 3 Od 1960. do 1988., natjecala se kao Sovjetski savez, a 1992. godine kao Zajednica nezavisnih država.
Remove ads
Gradovi domaćini
Francuska kandidatuta je, inicijalno, prezentirala 12 gradova domaćina kada je izabrana 2010. godine. Broj je do kraja svibnja 2011. trebao biti smanjen na devet, međutim u lipnju 2011. je sugerirano kako bi broj domaćina mogao biti 11.[21] Izbor gradova domaćina pao je na Francuski nogometni savez.
Sedam stadiona bilo je sigurno, a to su - nacionalni stadion Stade de France, četiri novoizgrađena stadiona u Lilleu, Lyonu, Nici i Bordeauxu, te stadioni u najvećim gradovima, Parizu i Marseilleu. Nakon što je Strasbourg odustao zbog financijskih poteškoća povodom ispadanja iz lige,[22] preostala dva mjesta preuzeli su Nancy i Lens, koji su u prvom krugu glasovanja završili ispred Saint-Étiennea i Toulousea; potonji su izabrani kao rezerve.
Tokom lipnja 2011., službeno je potvrđeno kako će broj domaćina biti 11 i to zbog povećanog broja sudionika (24 u odnosnu na ranijih 16).[23][24] Ova odluka značila je da su se Saint-Étienne i Toulouse, dotadašnje rezerve, pridružile glavnom popisu domaćina. Ipak, u prosincu 2011., Nancy je objavio kako odustaje od domaćinstva zbog propale rekonstrukcije stadiona,[25] tako da je lista pala na 10 gradova.
Također, stadioni Stade de la Beaujoire u Nantesu i Stade de la Mosson u Montpellieru, koji su bili domaćini na SP-u 1998., nisu izabrani za Euro. Konačni popis potvrdio je UEFA-in Izvršni odbor 25. siječnja 2013. godine:[26]
Bilješka: Kapaciteti se odnose na kapacitet stadiona za Euro 2016. godine i ne moraju nužno predstavljati stvarne kapacitete stadiona.
Remove ads
Format natjecanja
S obzirom da je došlo do povećanja broja sudionika sa 16 na 24, UEFA je odlučila promijeniti sustav natjecanja u odnosu na prethodno izdanje. Tako je broj grupa povećan s četiri na šest, dok je u fazi na izbacivanje uvedena osmina finala kao dodatna runda. Svaka grupa (A do F) i dalje je sadržavala po četiri ekipe, a dvije najbolje plasirane reprezentacije iz svake grupe su i dalje osiguravale plaman u sljedeću fazu. S druge strane, četiri najbolje plasirane trećeplasirane reprezentacije također prolaze u sljedeću fazu u čijem prvom kolu, dakle osmini finala, sada igra 16 reprezentacija, a ne 8 kao što je to bilo ranije.[27] Ovakav sustav primjenjivan je na Svjetskim prvenstvima 1986., 1990. i 1994., uz izuzetak nepostojanja play-offa za trećeplasirane reprezentacije.
Ovakav format dovodi do odigravanja 51 utakmice, u odnosu na raniju 31, kroz period od 31 dana. Glavni tajnik UEFA-e, Gianni Infantino, ranije je izjavio kako sustav "nije idealan" zbog potrebe prolaska trećeplasiranih ekipa, što bi dovelo do problema u sprječavanju situacija u kojima bi reprezentacije točno znale koji su im rezultati potrebi za prolazak, a što pak dovodi do manjka napetosti među navijačima ili pak do mogućeg dogovaranja reprezentacija o rezultatima.[27]
Remove ads
Finalni ždrijeb
Finalni ždrijeb skupina održao se 12. prosinca 2015. godine u 18:00 sati u Kongresnoj palači u Parizu.[1][2][28][29] Kvalificirane ekipe su raspoređene u šest skupina po četiri ekipa, s tim da je domaćin Francuska automatski ždrijebana na poziciju A1. Ostale ekipe podijeljene su u četiri jakosne skupine po pet (skupina 1), odnosno šest ekipa (skupine 2-4). Španjolska je kao branitelj naslova automatski svrstana u prvu skupinu, dok su ostale reprezentacije svrstane temeljem UEFA-inih koeficijenata zaključno s 14. listopada 2015. godine, nakon zaključenja kvalifikacija po skupinama.[30][31][32][33]
Jakosne skupine bile su sljedeće:
- a Domaćini, Francuska (koeficijent 33,599; rang 8.) automatski su ždrijebani na poziciju A1.
- b Branitelji naslova, Španjolska (koeficijent 37,962; rang 2.), automatski su svrstani u skupinu 1.
Remove ads
Suci
UEFA je 15. prosinca 2015. godine imenovala 18 glavnih sudaca za Euro u Francuskoj,[34] dok su potpuni sudački timovi i rezerve objavljeni 1. ožujka 2016. godine.[35] Popis je sljedeći:
Imenovana su i dvojica sudaca, koji su služili samo kao četvrti suci, te dvojica rezervnih pomoćnih sudaca:[35]
Remove ads
Natjecanje po grupama
Objašnjenje boja u tablici skupina:
- Momčad ispala iz daljnjeg natjecanja.
- Momčad se plasirala za daljnji tijek natjecanja.
Grupa A
Grupa B
Grupa C
Grupa D
Grupa E
Grupa F
Rangiranje trećeplasiranih momčadi
Remove ads
Faza na izbacivanje
Osmina finala | Četvrtfinale | Polufinale | Finale | |||||||||||
25. juni – Saint-Étienne | ||||||||||||||
![]() | 1 (4) | |||||||||||||
30. juni – Marseille | ||||||||||||||
![]() | 1 (5) | |||||||||||||
![]() | 1 (3) | |||||||||||||
25. juni – Lens | ||||||||||||||
![]() | 1 (5) | |||||||||||||
![]() | 0 | |||||||||||||
6. juli – Lyon | ||||||||||||||
![]() | 1 | |||||||||||||
![]() | 2 | |||||||||||||
25. juni – Pariz | ||||||||||||||
![]() | 0 | |||||||||||||
![]() | 1 | |||||||||||||
1. juli – Lille | ||||||||||||||
![]() | 0 | |||||||||||||
![]() | 3 | |||||||||||||
26. juni – Toulouse | ||||||||||||||
![]() | 1 | |||||||||||||
![]() | 0 | |||||||||||||
10. juli – Saint-Denis | ||||||||||||||
![]() | 4 | |||||||||||||
![]() | 1 | |||||||||||||
26. juni – Lille | ||||||||||||||
![]() | 0 | |||||||||||||
![]() | 3 | |||||||||||||
2. juli – Bordeaux | ||||||||||||||
![]() | 0 | |||||||||||||
![]() | 1 (6) | |||||||||||||
27. juni – Saint-Denis | ||||||||||||||
![]() | 1 (5) | |||||||||||||
![]() | 2 | |||||||||||||
7. juli – Marseille | ||||||||||||||
![]() | 0 | |||||||||||||
![]() | 0 | |||||||||||||
26. juni – Lyon | ||||||||||||||
![]() | 2 | |||||||||||||
![]() | 2 | |||||||||||||
3. juli – Saint-Denis | ||||||||||||||
![]() | 1 | |||||||||||||
![]() | 5 | |||||||||||||
27. juni – Nice | ||||||||||||||
![]() | 2 | |||||||||||||
![]() | 1 | |||||||||||||
![]() | 2 | |||||||||||||
Osmina finala
Četvrtfinale
Polufinale
Finale
Remove ads
Statistike i nagrade
Statistike
Ažurirano: 10. srpnja 2016.
Prvi pogodak
Najbrži pogodak
Najkasniji pogodak
Prvi žuti karton
Prvi crveni karton
Najviše golova na utakmici Najmanje golova na utakmici Najstariji igrač s nastupom
Najmlađi igrač s nastupom
|
Najstariji igrač s postignutim golom
Najmlađi igrač s postignutim golom
Igrač s najviše postignutih pogodaka na jednoj utakmici
Momčad s najviše postignutih pogodaka
Momčad s najviše primljenih pogodaka
Momčad s najmanje primljenih pogodaka Momčad s najmanje postignutih pogodaka
|
Strijelci
6 golova
3 gola
2 gola
1 gol
Armando Sadiku
Alessandro Schöpf
Toby Alderweireld
Michy Batshuayi
Yannick Carrasco
Eden Hazard
Axel Witsel
Tomáš Necid
Milan Škoda
Eric Dier
Wayne Rooney
Daniel Sturridge
Jamie Vardy
Paul Pogba
Nikola Kalinić
Luka Modrić
Ivan Rakitić
Wes Hoolahan
Jón Daði Böðvarsson
Gylfi Sigurðsson
Ragnar Sigurðsson
Arnór Ingvi Traustason
Leonardo Bonucci
Giorgio Chiellini
Éder
Emanuele Giaccherini
Zoltán Gera
Zoltán Stieber
Ádám Szalai
Jérôme Boateng
Julian Draxler
Shkodran Mustafi
Mesut Özil
Bastian Schweinsteiger
Robert Lewandowski
Arkadiusz Milik
Éder
Ricardo Quaresma
Renato Sanches
Vasilij Berezucki
Denis Glušakov
Gareth McAuley
Niall McGinn
Ondrej Duda
Marek Hamšík
Vladimír Weiss
Nolito
Gerard Piqué
Admir Mehmedi
Fabian Schär
Xherdan Shaqiri
Ozan Tufan
Burak Yılmaz
Aaron Ramsey
Neil Taylor
Sam Vokes
Ashley Williams
Autogolovi
Ciaran Clark (protiv
Švedske)
Birkir Már Sævarsson (protiv
Mađarske)
Gareth McAuley (protiv
Walesa)
Jedanaesterci
Ne računajući utakmice koje su odlučene izvođenjem jedanaesteraca, ovako izgleda realizacija jedanaesteraca dosuđenih tokom igre:
Realizirani
|
Promašeni
|
Nagrade
Pobjednici UEFA Eura 2016. |
![]() PORTUGAL 1. naslov |
Idealna momčad
Remove ads
Konačni poredak

Prvaci Drugoplasirani
|
Trećeplasirani Četvrtfinalisti
|
Osmina finala Grupna faza |
Remove ads
Marketing
Maskota
Službena maskota turnira, Super Victor, službeno je predstavljen 18. studenog 2014. godine.[37] Super Victor je dječak i superjunak odjeven u dres francuske reprezentacije i s plaštom, koji predstavlja boje francuske zastave. Njegove supermoći nalaze se u plaštu, kopačkama i lopti. Maskota je prvi put predstavljena tokom utakmice između Francuske i Švedske u Marseilleu, a ime iste je otkriveno 30. studenog 2014. godine nakon što je Super Victor dobio oko 50,000 glasova, ispred imena Driblou i Goalix.[38]
Logo i slogan
Službeni logo prvenstva otkriven je 26. lipnja 2013. godine tokom ceremonije u Parizu.[39] Vizualni dizajn osmislila je portugalska kompanija Brandia Central, koja je surađivala i na prethodnom prvenstvu, a temeljen je na ideji "slavlja umjetnosti nogometa". Logo prikazuje trofej Henrija Delaunayja u bojama francuske zastave, okružen različitim oblicima i linijama koji predstavljaju različite umjetničke pokrete i nogometne elemente.[40]
Službeni slogan, Le Rendez-Vous, objavljen je 17. listopada 2013. godine. Jacques Lambert, predsjednik organizacijskog odbora, objasnio je kako je slogan mnogo više od kalendarskog podsjetnika, točnije poziv cijelom svijetu da uživa u emocijama ovako elitnog turnira.[41]
Lopta
Službena lopta za Euro 2016. otkrivena je 12. studenog 2015. godine od strane Zinadinea Zidanea, bivšef francuskog reprezentativca.[42] Lopta je dobila naziv Adidas Beau Jeu, odnosno "Lijepa igra". Iako se radi o jedinstvenom dizajnu,[43] lopta je bila djelomično temeljena na lopti Adidas Brazuca.[44]
Remove ads
Kontroverze
Nakon terorističkih napada u Parizu od 13. studenog 2015. godine, jedan od kojih se desio u neposrednoj blizini Stade de Francea, pojavile su se sumnje i kontroverze oko sigurnosti igrača i navijača na Euru 2016. godine. Noël Le Graët, predsjednik francuskog saveza, objasnio je kako su sigurnosni rizici veći nakon napada. Objasnio je:
Već je postojala bojazan za Euro, međutim ona je sada očigledno veća. Nastavit ćemo raditi sve što je u našoj moći kako bi osigurali zaštitu unatoč rizicima. Znam da su svi oprezni. Ovo je očigledno znak da ćemo svi biti još oprezniji. To je, ipak, trajna briga francuskog saveza i države.
Francuska policija je neposredno prije početka prvenstva povećala sigurnost i donijela stroža pravila i mjere kako bi osigurala igrače i navijače tokom prvenstva.
Reference
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads