Fethullah Gülen
turski propovjednik i pisac From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Fetullah Gülen (Pasinler, Erzurum, 27. aprila 1941. – Saylorsburg, PA, 20. oktobra 2024.) je turski propovjednik,[1] bivši imam,[1][2] pisac,[3] i islamski uzorni vođa. On je osnivač Gülen pokreta (ponekad poznatog i kao Hizmet). Trenutno živi u dobrovoljnom egzilu u Saylorsburgu u Pennsylvaniji, Sjedinjene Države.[4][5][6]
Gülen uči anadolijsku (hanefijsku) verziju islama, koja proizilazi iz učenja sunitskog muslimanskog učenjaka Saida Nursîja. Gülen je izjavio da vjeruje u nauku, međuvjerski dijalog među Ljudima Knjige i višepartijsku demokratiju.[7] Započeo je sličan dijalog s Vatikanom[8] i nekim jevrejskim organizacijama.[9]
Gülen je aktivno uključen u socijalne debate koje se tiču budućnosti države Turske i islama u modernom svijetu. U medijima na engleskom jeziku on je opisan kao "jedna od najvažnijih muslimanskih ličnosti".[7] Kako god, njegov Gülen pokret je opisan kao da "ima karakteristike kulta" a njegova tajnovitost i utjecaj u Turskoj politici se uspoređuje sa "islamskim Opus Dei-om".[10] U turskom kontekstu, Gülen se čini religijski konzervativnim.
Remove ads
Biografija
Gülen je rođen u selu Korucuk, u blizini Erzuruma.[11] Njegov otac, Ramiz Gülen, je bio imam.[2] Njegova majka je učila Kur'an u svom selu, unatoč zabrani vjeronauke od strane kemalističke vlade.[12] Gülen je započeo osnovno obrazovanje u svom rodnom selu, ali ga nije i nastavio nakon što se njegova porodica preselila. Sudjelovao je u islamskom obrazovanju u istoj džamiji u Erzurumu u kojoj je i otac radikalnog islamiste Metina Kaplana učio.[13][14] On je svoju prvu propovijed dao kada je imao 14 godina.[15] Gülen je bio pod utjecajem ideja Saida Nursîja i Maulana Jalaluddeena Rumija (Dželaludin Rumi).[16]
Kako bi usporedio Gülena sa liderima u pokretu Nur, Hakan Yavuz je kazao: "Gülen je više turski nacionalist u svome razmišljanju. Također, on je nešto više orijentiran ka državi, te mu je više stalo do tržišne ekonomije i neoliberalne ekonomske politike."[17]
Njegov profesionalni stav doveo je neke autsajdere da nazovu njegovu teologiju islamskom verzijom kalvinizma.[18] Oxford Analytica kaže:
"Gülen je primijenio Nursîjeve ideje u praksi, kada je prebačen u džamiju u Izmiru 1966. g. Izmir je grad u kojem se politički islam nikada nije ukorijenio. Međutim, poslovna i profesionalna srednja klasa je počela izvikivati ograničenja državne birokratije pod čijim krilima je i narasla, a podržavati prijateljsku tržišnu politiku, uz očuvanje barem nekih elemenata konzervativnog načina života. Takvi biznismeni su uglavnom pro-zapadnjački, jer je to i bio ustvari zapadnjački utjecaj (prvenstveno utjecaj SAD-a), koji je uvjerio vladu da omogući slobodne izbore (elekciju) prvi put u 1950. g. i američku pomoć, što je postalo pokretač bujajućeg ekonomskog rasta."[19]
Gülen se povukao iz formalnih dužnosti propovijedanja 1981. godine. Od 1988. do 1991. godine je držao niz propovijedi u poznatim džamijama u većim gradovima. U 1994. godini, on je sudjelovao u osnivanju "Fondacije novinara i pisaca"[20] te je dobio titulu "Počasni Predsjednik" od strane fondacije.[21] On nije iznio bilo kakav komentar u vezi sa zatvaranjem Socijalističke stranke 1998. g.[22] ili Virtuelne partije 2001. g.[23] Upoznao je neke političare poput Tansua Çillera i Bülenta Ecevita, ali on izbjegava susrete s čelnicima islamskih političkih partija.[23]
Godine 1999., Gülen je emigrirao u SAD, tvrdeći da je to putovanje zbog liječenja,[24] iako je vjerovatno da je očekivao da bude veoma zapažen (nakon emigracije u SAD) što se činilo favoriziranjem islamske države.[25] U junu 1999. g., nakon što je Gülen napustio Tursku, nekim turskim televizijskim stanicama su poslane video-snimke Gülena gdje on govori:
"Postojeći sistem je još uvijek moćan. Naši prijatelji koji imaju pozicije u zakonodavnim i upravnim tijelima trebaju naučiti njihove detalje i biti na oprezu cijelo vrijeme, tako da ih mogu transformirati i učiniti više plodonosnim u korist islama, u cilju provođenja restauracija širom zemlje. Međutim, oni bi trebali pričekati dok uslovi ne postanu povoljniji. Drugim riječima, oni ne bi trebali izaći na svjetlo prerano."[26]
Gülen se žalio da su primjedbe istrgnute iz konteksta,[27] a oni koji ga podržavaju su podigli pitanja o autentičnosti snimke,[28] za koju on [Gülen] kaže da je "izmanipulirna". Gülenu je suđeno u odsutnosti u 2000. g., a oslobođen je 2008. pod novom vladom Stranke pravde i razvitka (AKP), premijera Recepa Tayyipa Erdoğana.[24][29]
Gülen je nabavio zelenu kartu 2001. godine.[30]
Remove ads
Teologija
Gülen ne zagovara novu teologiju nego se vodi klasičnim autoritetima vlasti teologije, uzimajući njihovu liniju argumenata.[31] Njegovo razumijevanje islama teži konzervatizmu i konvencionalizmu.[32][33] Iako nikada nije bio član sufijskog tarekata i nije vidio članstvo u tarekatu kao nužno za muslimane, on uči da "sufizam predstavlja unutarnju dimenziju islama" i da "unutarnje i vanjske dimenzije nikada ne smiju biti razdvojene".[34]
Njegova se učenja razlikuju u naglasku od onih drugih glavnih islamskih učenjaka u dva aspekta, oba na temelju njegovih tumačenja određenih stihova iz Kur'ana. On uči da muslimanska zajednica ima dužnost servisa (tur. hizmet)[35] za "opće dobro", zajednice i nacije[36], kao i muslimana i nemuslimana širom svijeta;[37] i da je muslimanska zajednica dužna provesti međuvjerski dijalog sa Sljedbenicima Knjige (Židovi i kršćani), iako se to ne odnosi na druge religije kao što je ateizam.[38] Gülen se čini netolerantnim prema ateizmu, komentirajući 2004. g. da je "terorizam preziran kao i ateizam".[39] U follow-up intervjuu, on je tvrdio da ne namjerava izjednačiti ateiste i ubice; umjesto toga, on je htio istaknuti činjenicu da je, prema islamu, obojima suđeno da pate vječnu kaznu.[40]
Remove ads
Aktivnosti
Gülen pokret je transnacionalni građanski društveni islamski pokret inspiriran Gülenovim učenjima. Njegova učenja o hizmetu (nesebično služenje za "opće dobro") privukla su veliki broj pristaša u Turskoj, Centralnoj Aziji, a sve više i u drugim dijelovima svijeta.[41]
Edukacija
U svojim propovijedima, Gülen je navodno izjavio: "Studiranje fizike, matematike i hemije je bogosluženje/obožavanje Allaha."[24] Gülenovi sljedbenici su izgradili više od 1 000 škola širom svijeta.[42] U Turskoj, Gülenove škole se smatraju da su među najboljima: skupi moderni objekti i učenje engleskog jezika od prvog razreda.[24] Međutim, bivši učitelji koji su izvan Gülenove zajednice, doveli su u pitanje postupanje prema ženama i djevojčicama u Gülenovim školama, navodeći da su ženski učitelji isključeni iz administrativnih odgovornosti, dopuštena im je mala autonomija, i – zajedno s djevojkama šestih razreda i naviše – oni su odvojeni od muških kolega i učenika tokom pauza i odmora za ručak.[43]
Međureligijski i međukulturalni dijalog
Sudionici Gülen pokreta su osnovali veliki broj institucija širom svijeta za koje se tvrdi da promoviraju aktivnosti međuvjerskog i međukulturalnog dijaloga. Gülenova su ranija djela (prema riječima Bekima Agaia) "puna anti-misionarskih i anti-zapadnjačkih odlomaka",[44] i "žestokih" kleveta protiv Židova, kršćana i ostalih.[45] Tokom 1990-ih, on je počeo zagovarati međureligijsku toleranciju i dijalog.[9] Lično se susretao s čelnicima drugih religija, uključujući i papu Ivana Pavla II,[8] grčkog pravoslavnog patrijarha Bartolomeja, te izraelskog sefardskog glavnog rabina Eliyahua Bakshi-Dorona.[46]
Gülen je rekao da favorizira kooperaciju između sljedbenika različitih religija, kao i vjerskih i sekularnih (svjetovnih) elemenata u društvu.
Pogledi na suvremene probleme
Sekularizam
Gülen je kritizirao sekularizam u Turskoj kao "redukcionističi materijalizam". Međutim, on je u prošlosti rekao da sekularni pristup koji "nije anti-religiozni" i "dopušta slobodu vjere i uvjerenja, je kompatibilan s islamom".[47]
Prema jednom Gülenovom saopćenju, u demokratski-sekularnim državama, 95% od islamskih principa su dopušteni i praktički izvedivi, i nema problema s njima. Za preostalih 5% se "ne vrijedi boriti".[48]
Pripajanje Turske EU
Gülen podupire kandidaturu Turske za ulazak u Evropsku uniju, te je rekao da se ni Turska ni EU nemaju čega bojati, a imaju mnogo za dobiti, iz budućnosti punog članstva Turske u EU.[47]
Uloge žene
Prema Aras-u i Caha-i, Gülenovi pogledi na žene su "progresivni" ali "moderne profesionalne žene u Turskoj još uvijek smatraju njegove ideje daleko od toga da su prihvatljive".[22] Gülen kaže da je dolazak islama spasio ženu, koja "apsolutno nije bila zatvorena u svom domu i ... nikada potlačivana" u ranim godinama religije. On smatra da je feminizam zapadnjačkog stila, međutim, "osuđen na neravnoteže poput svih drugih reakcionarskih pokreta" i na kraju da je "pun mržnje prema ljudima".[49]
Međutim, Gülenovi pogledi su osjetljivi na optužbe za mizoginiju (mržnju prema ženama). Kao što je navedeno od strane Berne Turam, Gülen je tvrdio: "Čovjek se koristi za zahtjevnije poslove ... a žena mora biti isključena tokom određenih dana u mjesecu. Nakon poroda, ona ponekad ne može biti aktivna i dva mjeseca. Ona ne može sudjelovati u različitim segmentima društva cijelo vrijeme. Ona ne može putovati bez svoga muža, oca, ili brata."[50]
Terorizam
Gülen osuđuje terorizam.[51] On upozorava na pojavu proizvoljnog (arbitrarnog) fenomena nasilja i agresije protiv civilnog stanovništva i rekao je da "tome nema mjesta u islamu". Napisao je članak osude u Washington Post-u 12. septembra 2001. godine, dan nakon Napada 11. septembra, te je naveo da "musliman ne može biti terorist, niti može biti terorist pravi musliman".[52][53] Gülen je oplakivao "iskorištavanje (otmicu) islama" od strane terorista.[9]
Flota Gaze
Gülen je kritizirao flotu Gaze dovedenu od strane Turske za pokušavanje dostavljanja pomoći bez pristanka Izraela. On je govorio o gledanju naslovnica vijesti o smrtonosnom sukobu između izraelskih komandosa i multinacionalnih članova grupe potpore, te kako se njihova flota približava izraelskoj pomorskoj blokadi Gaze. On je rekao: "Ono što sam ja vidio nije bilo lijepo, bilo je veoma ružno." U međuvremenu je nastavio svoje kritike, rekavši kasnije da je propust organizatora da traže sporazum s Izraelom prije pokušaja da se dostavi pomoć bio "znak protivljenja autoritetu, te neće dovesti do plodnih stvari".[54]
Građanski rat u Siriji
Gülen je snažno protiv turskog uplitanja u Građanski rat u Siriji.[55]
Remove ads
Utjecaj na tursko društvo i politiku
Gülen pokret ima milione sljedbenika u Turskoj, kao i njih mnogo više u inostranstvu. Osim škola utvrđenih od strane Gülenovih sljedbenika, vjeruje se da mnogi gülenicisti drže pozicije moći u snagama turske policije i pravosuđa.[56][57] Turski i strani analitičari vjeruju da Gülen ima simpatizere i u turskom parlamentu, također, i da njegov pokret kontrolira naširoko čitani islamski konzervativni časopis Zaman (tur. zaman – vrijeme), privatnu banku Asya bank, Samanyolu TV televizijsku stanicu, te mnoge druge medije i poslovne organizacije, uključujući i Tursku konfederaciju poduzetnika i industrijalaca (TUSKON).[58] U martu 2011. g., turska vlada je uhapsila istraživačkog novinara Ahmeta Şıka i zaplijenila i zabranila mu knjigu Imamova vojska, vrhunac Şıkove istrage Gülena i pokreta Gülen.[59]
2005. g., muškarac povezan s pokretom Gülen je prišao tadašnjem ambasadoru SAD-a u Turskoj Ericu S. Edelmanu tokom zabave u Istanbulu i predao mu omotnicu koja sadrži dokument navodno detaljnih planova za predstojeći udar protiv vlade od strane turske vojske. Međutim, dokumenti su se ubrzo pokazali krivotvorinama.[57] Gülenove podružnice tvrde da je pokret "građanski" u prirodi i da nema političke aspiracije.[58]
Podijeljenost s Erdoğanom
Unatoč tvrdnjama Gülena i njegovih sljedbenika da je organizacija ne-političke prirode, analitičari vjeruju da broj hapšenja vezanih za korupciju, izvršen protiv saveznika turskog premijera Recepa Tayyipa Erdoğana, odražava rastuću političku borbu za prevlast između Gülena i premijera.[56][60] Ova su hapšenja dovela do Korupcijskog skandala u Turskoj 2013. godine, za koji su oni koji podržavaju vladajuću Stranku pravde i razvitka (AKP) (zajedno sa samim Erdoğanom) i oporbene slične stranke, naglasili da je u performiran od strane Gülena, nakon odluke Erdoğanove vlade, rano u decembru 2013. g., da zatvori mnoge privatne islamske škole u Turskoj koje je vodio pokret.[61]
Erdoğanova vlada je rekla da su korupcijska istraga i komentari od strane Gülena dugoročni politički program pokreta Gülen da infiltrira sigurnosne, obavještajne i pravosudne institucije države Turske; optužba je gotovo identična optužbi protiv Gülena od strane glavnog tužitelja Republike Turske u njegovom suđenju 2000. g., prije nego što je Erdoğanova stranka došla na vlast.[58] Gülenu se i ranije sudilo u odsutnosti 2000. g., a od ovih optužbi oslobođen je 2008. g. i to pod Erdoğanovom AKP vladom.[24][29]
U e-mail komentarima poslanim Wall Street Journal-u u januaru 2014. g., Gülen je rekao da je "turski narod ... uzrujan i da je u posljednje dvije godine demokratski napredak sada promijenio smijer", ali je demantirao da je dio zavjere da se zbaci vlada.[30] Kasnije, u januaru 2014. g., u intervjuu za BBC World, Gülen je rekao: "Da želim reći nešto narodu, to bi bilo da bi ljudi trebali glasati za one koji poštuju demokratiju, vladavinu zakona, tj. one koji se dobro slažu s ljudima. Pričanje ili potjecanje ljudi da glasaju za stranku bila bi uvreda intelekta naroda. Svi veoma jasno vide šta se događa."[62]
Remove ads
Publikacije
Gülenova oficijelna web stranica[63] broji 43 njegove publikacije; one su, međutim, više srodne eseju i zbirkama propovijedi nego knjigama o određenim temama sa specifičnim tezama. Za njega se također kaže da je autor mnogih članaka na razne teme: društvene, političke i vjerske probleme, umjetnost, nauku i sport; te snimljenih hiljada audio i video kaseta.
On pridonosi nizu časopisa i magazina u vlasništvu njegovih sljedbenika. On piše glavni članak za Fountain, Yeni Ümit, Sızıntı i Yağmur islamske filozofske časopise. Nekoliko njegovih knjiga su prevedene na engleski jezik.[64]
Remove ads
Odziv
Fethullah Gülen se pojavio u Top 100 Public Intellectuals Poll-u 2008. g. i na kraju izašao kao najutjecajniji mislilac.[65]
Fethullah Gülen je prozvan jednim od 100 svjetskih najutjecajnijih ljudi u 2013. g. od strane magazina TIME.[66]
Fethullah Gülen je na listi 500 najutjecajnijih muslimana od strane Royal Islamic Strategic Studies Centre-a u Ammanu, Jordan.[67]
Povezano
- Gülen pokret
Reference
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads