Florian Schneider
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Florian Schneider-Esleben (7. april, 1947 – 21. april, 2020.) bio je nemački muzičar. Najpoznatiji je kao jedan od osnivača elektronske grupe Kraftwerk, čiji je član bio do 2008. godine.
Remove ads
Rani život
Schneider je rođen 7. aprila 1947. u francuskoj okupacionoj zoni u južnoj Nemačkoj, u blizini Bodenseea, u onome što će postati država Baden-Württemberg 1952. godine. Njegovi roditelji su bili Paul Schneider-Esleben, arhitekta, i njegova supruga Evamaria (rođena van Diemen-Meyerhof). Schneider je bio Jevrej po majčinoj strani; Paul se 1946. oženio Evamarijom protiv volje svog oca, koji je ostao odan nacista.[1] Schneiderova porodica preselila se u Diseldorf kada je imao tri godine.
Remove ads
Karijera
Schneider je osnovao Kraftwerk sa Ralfom Hütterom 1970. godine [2] Upoznali su se 1968. dok su studirali na Akademiji umetnosti u Remscheidu, zatim na Robert Schumann Hochschule u Diseldorfu, svirajući zajedno improvizacijsku muziku u ansamblu Organisation.[2] Pre susreta s Hütterom, Schneider je igrao sa Eberhardom Kranemannom u grupi Pissoff od 1967. do 1968. godine.[3] Od 1968. do 1969. Schneider je svirao flautu, sa Hütterom na Hammond orguljama, Kranemannom na basu i Paulom Lovensom na bubnjevima.[4]
Prvobitno, Schneiderov glavni instrument je bila flauta, koju je svirao pomoću elektronskih uređaja,[5] uključujući eho trake, modulaciju prstena, pretvarače visine tona u napon, fuzz i wah-wah, što mu je omogućavalo da svoju flautu koristi kao bas instrument. Takođe je svirao violinu (na sličan način), električnu gitaru (uključujući i slajd gitaru) i koristio je sintisajzere (i kao melodijski instrument i kao procesor zvuka). Kasnije je stvorio i vlastiti elektronski instrument za flautu. Nakon objavljivanja Kraftwerkovog albuma Autobahn 1974. godine, njegova upotreba akustičnih instrumenata se smanjila.
Schneider je, govoreći 1991. godine, rekao: „Ozbiljno sam učio do određenog nivoa, a onda mi je to dosadilo; tražio sam druge stvari, otkrio sam da je flauta previše ograničavajuća... Ubrzo sam kupio mikrofon, pa zvučnike, pa eho, pa sintisajzer. Mnogo kasnije bacio sam flautu; to je bila neka vrsta procesa." [6] Iako je imao ograničenu tehniku klavijature, očigledno je više voleo da aktivira sintisajzerske zvukove preko klavijature (kasnije je razvoj sekvenciranja ograničio potrebu za praktičnim sviranjem).[7]
Schneiderov pristup bio je koncentrisan na dizajn zvuka (u intervjuu 2005. Hütter ga je nazvao "fetišistom zvuka") [8] i vokodiranje /sintezu govora. Jedna patentirana implementacija potonjeg nazvana je Robovox, karakteristika Kraftwerkovog zvuka. Hütter je rekao o Schneiderovom pristupu:
On je perfekcionista po pitanju zvuka, pa ako zvuk nije na određenom nivou, ne želi da to radi. Sa elektronskom muzikom nikada nije potrebno napustiti studio. Mogli biste nastaviti da pravite albume i šaljete ih. Zašto trošiti toliko energije na putovanja, provoditi vreme na aerodromima, u čekaonicama, u backstage prostorima, biti kao životinja, samo zbog dva sata koncerta? Ali sada, sa Kling Klang studijem koji je s nama na turneji, radimo popodne, radimo tonske probe, komponujemo, beležimo nove ideje i računarsku grafiku. Uvek ima toliko toga za obaviti, i napredujemo.[8]
2015. godine, Schneider i Dan Lacksman, uz pomoć Uwea Schmidta, objavili su elektronsku odu, "Stop Plastic Pollution ", za očuvanje okeana u sklopu kampanje Parley for the Oceans.
Napuštanje Kraftwerka
Schneider nije nastupio ni na jednom od datuma svetske turneje Kraftwerka 2008. godine. Poslednji nastup sa bendom imao je u novembru 2006. u Španiji. Njegovo mesto na sceni kasnije je popunio Stefan Pfaffe, saradnik koji je radio za bend kao video tehničar. Prema riečima bliskog saradnika grupe, Schneider je napustio Kraftwerk u novembru 2008. Dana 6. januara 2009. NME je potvrdio Schneiderov odlazak.
Navodno je Schneiderov odlazak uslijedio nakon spora s Hütterom oko pumpe za bicikl, glasina koju neki izvori opisuju kao neosnovanu.
Remove ads
Smrt
Schneider je umro od raka 21. aprila 2020. četrnaest dana nakon svog 73. rođendana, nakon kratkotrajnog bolovanja.[9]
Nasleđe
David Bowie je svoju instrumentalnu pesmu iz "Heroes" nazvao "V-2 Schneider " po Schneideru,[10] i bio je pod jakim uticajem Kraftwerkovog zvuka tokom njegovog "berlinskog perioda" kasnih 1970-ih.
Ubrzo nakon Schneiderove smrti, zvona katedrale Svetog Martina u Utrehtu zazvonila su uz tonove pesme "Das Model ".[11]
Kraftwerk je 12. maja 2021. proglašen za jednog od upisnika u kuću slavnih rokenrola.
Remove ads
Reference
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads