Gillo Pontecorvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Gillo Pontecorvo (19. novembar 1919 - 12. oktobar 2006) bio je italijanski filmski režiser, najpoznatiji po politički angažiranim filmovima, među kojima se ističe Bitka za Alžir.
Pontecorvo, koji je odrastao u jevrejskoj porodici za vrijeme fašizma, kao mladić se priključio Komunističkoj partiji i za vrijeme Drugog svjetskog rata sudjelovao u antifašističkom pokretu otpora. Iako je iz Partije izašao nakon gušenja mađarskog ustanka 1956. godine, ostao je uvjereni marksist, a svoja ratna iskustva je često koristio kao inspiraciju za svoj opus.
Remove ads
Filmogradija kao režiser
- Missione Timiriazev (1953, dokumentarni)[1]
- Porta Portese (1954, dokumentarni)
- Festa a Castelluccio (1954, dokumentarni)
- Uomini del marmo (1955, dokumentarni)
- Giovanna (1955, short)
- Cani dietro le sbarre (1955, dokumentarni)
- Die Windrose (1957, segment "Giovanna")
- La grande strada azzurra (The Wide Blue Road, 1957)
- Pane e zolfo (1959, dokumentarni)
- Kapò (1959)
- Gli uomini del lago (1959, dokumentarni)
- Paras (1963, dokumentarni)
- La Battaglia di Algeri (The Battle of Algiers, 1966)
- Queimada (Burn!, 1969)
- Operación Ogro (Operation Ogre, 1979)
- Addio a Enrico Berliguer (1984, dokumentarni)
- 12 registi per 12 città (1989, segment "Udine")
- Gillo Pontecorvo's Return to Algiers (1992, dokumentarni)
- Danza della fata confetto (1996, kratki)
- Nostalgia di protezione (1997, short, also featured in I corti italiani)
- Un altro mondo è possibile (2001, dokumentarni)
- Firenze, il nostro domani (2003, dokumentarni)
Remove ads
Izvori
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads