Gordost

Prvi grijeh (pravoslavno hrišćanstvo)

Prvi grijeh, gordost, poznat i kao pad čovjeka, označava ključni događaj u biblijsko-pravoslavnoj teologiji kada su prvi ljudi, Adam i Eva, neposlušnošću prema Bogu izgubili izvorno stanje nevinosti i zajedništva s Njim. Taj događaj ima duboke posljedice za cijelo čovječanstvo, jer je njime narušena harmonija između čovjeka i Boga, čovjeka i prirode, kao i čovjeka sa samim sobom.

Biblijska osnova

Opis prvog grijeha nalazi se u Knjizi Postanja, poglavljima 2 i 3. Bog je stvorio Adama „po svom obličju i po svojoj sličnosti“^[1], te ga postavio u Edenski vrt da ga obrađuje i čuva^[2]. Dao mu je slobodu, ali i zapovijest: „Sa svakog drveta u vrtu jedi, ali sa drveta poznanja dobra i zla da ne jedeš; jer onoga dana kada okusiš s njega, umrijećeš.“^[3]

Eva je stvorena kao pomoćnik i zajednica Adamu, i zajedno su živjeli u nevinosti. Međutim, zmija – prema crkvenom predanju tumačena kao đavo – prevarila je Evu da okusi plod sa zabranjenog drveta. Ona ga daje i Adamu. Time su prekršili Božiju zapovijest. „I otvoriše se oči oboma, te spoznaše da su goli.“^[4]

Pravoslavno tumačenje

Pravoslavna teologija ne gleda na prvi grijeh kao na pravni prijestup, već kao na prekinutu zajednicu s Bogom. Adam i Eva su svojom neposlušnošću pokazali nepovjerenje i neposlušnost, što ih je odvojilo od Izvora Života – Boga. Tako je u svijet ušla smrt, ne kao kazna, nego kao prirodna posljedica udaljavanja od Boga, jedinog koji daje život.

Naslijeđe grijeha

Za razliku od zapadnog (rimokatoličkog) učenja o istočnom grijehu kao prenesenoj krivici, Pravoslavna crkva uči da se posljedice prvog grijeha prenose na sve ljude:

• smrt i raspadljivost tijela
• sklonost ka grijehu (strasti)
• zamračenje uma
• slabljenje slobodne volje

Sveti Grigorije Palama kaže da je „čovjek pao jer je želio da postane Bog, ali bez Boga“. Sveti Atanasije Veliki u djelu O ovaploćenju Logosa piše: „Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost, ali pošto se okrenuo ka ništavilu, morao je biti obnovljen kroz Božiju blagodat.“^[5]

Posljedice i izgnanstvo

Bog izgovara sud nad zmijom, Evom i Adamom, te ih izbacuje iz Edema^[6]. Ipak, čak i tada, pokazuje milost. Obećanje iz Postanja 3,15 – poznato kao Protoevanđelje – tumači se kao prva najava Spasitelja: „Neprijateljstvo ću postaviti između tebe i žene, i između potomstva tvojega i potomstva njezina; ono će ti glavu satrti.“^[7]

Ovim stihom Pravoslavna crkva vidi najavu dolaska Isusa Hrista, koji će pobijediti đavola i obnoviti palog čovjeka.

Isus Hrist – Novi Adam

U Pravoslavlju, Isus Hrist se naziva Novi Adam^[8]. Gdje je prvi Adam pao, Hrist je bio poslušan do smrti na krstu. Time On uzima ljudsku prirodu, pročišćava je i pobjeđuje smrt vaskrsenjem. „Kao što u Adamu svi umiru, tako će u Hristu svi oživjeti.“^[9]

Put povratka ka životu nije više kroz rajski vrt, već kroz Crkvu, kao mistično Tijelo Hristovo. Kroz krštenje, pričest, pokajanje i podvig, čovjek se duhovno obnavlja i vraća u zajednicu sa Bogom.

Liturgijska i duhovna dimenzija

Pravoslavna Crkva ne promatra prvi grijeh samo kao davni istorijski događaj, već kao unutrašnju duhovnu stvarnost svakog čovjeka. Svaki čovjek ponavlja Adamov pad kada samovoljno bira put bez Boga. Zato su pokajanje, skrušenost i molitva temeljni elementi hrišćanskog života.

Monasi i duhovnici često govore o „unutrašnjem Edemu“ – stanju srca u kojem prebiva blagodat. Izgubljeni raj se može osjetiti već u ovom životu kroz svetost, molitvu srca i sjedinjavanje s Hristom.

Vidi još

• Pad čovjeka
• Adam i Eva
• Teosis (bogolikost)
• Istočni grijeh
• Spasenje u Pravoslavlju
• Liturgija pravoslavne Crkve