Hans Bethe
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Hans Albreht Bete (nem. Hans Albrecht Bethe; Strazbur, 2. jul 1906 — Itaka, NJujork, 6. mart 2005) je bio nemačko-američki fizičar jevrejskog porekla. NJegova brojna otkrića iz oblasti kvantne elektrodinamike, fizike čvrstih tela, zvezdane nukleosinteze i astrofizike, presudno su uticale na fiziku 20. veka. Doktorirao je fiziku na minhenskom univerzitetu. Postdoktorske studije završio je na Kembridžu i u Rimu. Dolaskom nacista na vlast u Nemačkoj, Bete se 1933. godine preselio u Ujedinjeno Kraljevstvo, gde je radio kao saradnik Univerziteta u Mančesteru i Univerziteta u Bristolu. 1935. godine preselio se u SAD gde je obavljao funkciju profesora na Kolumbija Univerzitetu i Kornvel Univerzitetu. Tokom 1941. godine postao je američki državljanin i počasni član Međunarodne Akademije Nauka.[1][2]
Remove ads
Menheten projekat i razvoj hidrogenske bombe
Tokom Drugog svetskog rata, Bete je bio direktor teoretskog odseka nacionalne laboratorije u Los Alamosu, koja je imala za cilj pronalazak nuklearnog oružja. Nakon Drugog svetskog rata, njegovi radovi na polju razvoja hidrgenske bombe, zajedno za mađarsko-američkim, odnosno poljsko-američkim naučnikom, jevrejskog porekla, Edvardom Telerom i Stanislavom Ulamom, doprineli su izumu i uspešnom testiranju hidrogenske bombe.[3]
Remove ads
Kasniji radovi
Otkrio je da je je razlog zvezdane nukleosinteze, termonuklearna reakcija u kojoj se vodonik pretvara u helijum. 1967. godine dobio je Nobelovu nagradu za fiziku. NJegovi radovi na polju upoznavanja neutrina i astrofizike, presudno su uticali na mnoga moderna naučna otkrića.
Povezano
Reference
Literatura
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads