Ikonoskop

Ikonoscope (engleski: ); od grčkih riječi εἰκών "slika" i σκοπεῖν "ugledati, vidjeti") je bila prva praktična cijev video kamere koja se koristila u ranim televizijskim kamerama. Ikonoskop je proizvodio mnogo snažniji signal od ranijih elektromehaničkih uređaja, i mogao se koristiti pri svakom boljem osvjetljenju. To je bio prvi putpuno elektronski sistem koji je zamijenio ranije kamere, koji su koristili posebne mehaničke uređaje ili okrećuće diskove kako bi uhvatili svjetlo iz jedne snažno osvjetljene točke.

Zworykinov patentni dijagram UV-mikroskopa 1931.^[1] Naprava je slična ikonoskipou. Slika ulazi kroz niz leća gore desno i udara fotoelektrične ćelije na ploči za sliku lijevo. Katodna cijeva desno nabija ploču sa slikom i fotoelektrične ćelije emitiraju električni naboj ivisno o količini svjetla koja ih je udarila. Od toga nastaje signal sa slikom koji se nalazi na lijevoj strani cijevi i biva pojačan.

Neki od principa ovog uređaja su opisani kada je Vladimir Zworykin podnio dva patenta za televizijski sistem 1923 i 1925.^[2][3] Istraživačka grupa RCA na čelu sa Zworykinom je predstavila ikonoskop javnosti na pres-konferenciji u junu 1933. godine,^[4] and two detailed technical papers were published in September and October of the same year.^[5][6] Njemačka kompanija Telefunken je otkupila prava od RCA i sagradila ikonoskopsku kameru ^[7] korištenu za historijski TV-prijenos Olimpijskih igara u Berlinu 1936.

Ikonoskop su u Evropi zamijenili oko godine 1938. mnogo napredniji uređaji Super-Emitron i Superikonoskop,^[8][9][10] dok se u SAD ikonoskop koristio za emitiranje od 1936. do 1946. kada ga je zamijenila orthicon cijev.^[11][12]