Interleukin 7
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Interleukin 7 (IL-7) je protein[1] koji je kod ljudi kodiran IL7 genom.[2][3][4]
edit |
Remove ads
Remove ads
Funkcija
IL-7 je hematopoetski faktor rasta izlučen iz stromalnih ćelija u koštanoj srži i timusu. NJega isto tako proizvode keratinociti, dendritske ćelije, neuroni i endotelne ćelije, ali ga ne proizvode limfociti. IL-7 stimuliše diferencijaciju multipotentnih (pluripotentnih) hematopoetskih stem ćelija u limfoidne progenitor ćelije (u kontrastu sa mijeloidnim progenitor ćelijama gde diferencijaciju stimuliše IL-3). On takođe stimuliše proliferaciju svih ćelija limfoidne loze (B ćelije, T ćelije i NK ćelije). On je važan za proliferaciju u toku određenih faza sazrevanja B-ćelija, opstanka, razvoja i homeostaze T i NK ćelija.[5]
IL-7 citokin je važan za razvoj B i T ćelija. Ovaj citokin i faktor rasta hepatocita (HGF) formiraju heterodimer koji funkcioniše kao stimulišući faktor rasta B ćelija. Za ovaj citokin je nađeno da je kofaktor za V(D)J preuređivanja receptora beta T ćelija (TCRB) u toku ranog T ćelijskog razvoja. Ovaj citokin može biti proizveden lokalno od strane crevnih epitelijalnih i goblet ćelija, i on može da služi kao regulatorni faktor za crevne limfocite sluznice. Nokaut studije na miševima sugerišu da ovaj citokin igra esencijalnu ulogu u ćelijskom opstanku limfoida.[6]
IL-7 receptor nokaut miševi pokazuju atrofiju grudne žlezde, arest razvoja T-ćelija u dvostruko pozitivnoj fazi, i ozbiljnu limfopeniju. IL-7 administracija kod miševa rezultuje u povećanju broja B i T ćelija, i poboljšanom oporavku T ćelija nakon ciklofosfamid administracije ili nakon trasplantacije kičmene moždine.
IL-7 uvećava hematološki malignitet (akutna limfoblastna leukemija, limfom T ćelija).[7]
Remove ads
Klinička primena
Rekombinantni IL-7 je bio bezbedno administriran pacijentima u nekoliko kliničkih ispitivanja faze I i II. IL-7 studija na ljudima obolelim od raka je demonstrirala da administracija ovog citokina može da tranzijentno poremeti homeostazu CD8+ i CD4+ T ćelija sa proporcionalnim padom u zastupljenosti CD4+CD25+Fohp3+ T regulatornih ćelija.[8] Objektivna regresija raka nije primećena, međutim dozno ograničavajuća toksičnost (DLT) nije ostvaren u ovoj studiji usled razvoja neutralizujućih antitela protiv rekombinatnog citokina.
Remove ads
Reference
Literatura
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads