Jan I Olbracht

Jan I Olbracht (Albrecht) (litvanski: Jonas Albrechtas, Krakov, 27. decembar 1459. - Toruń, 19. august 1501.) bio je jedan od vladara iz Dinastije Jagelovića, koji je nakon smrti oca vladao Poljskom kao kralj od 1492. do 1501.^[1]

Jan I Olbracht
Janov portret
Poljski kralj
Vladavina	1492. - 1501.
Prethodnik	Kazimir IV Jagelović
Nasljednik	Aleksander Jagelović
Dinastija	Jagelovići
Otac	Kazimir IV Jagelović
Majka	Elizabeta Habsburška
Rođenje	27. decembar 1459. Krakov
Smrt	17. jun 1501. Toruń
Pokop	1501. Wawelska katedrala

Biografija

Jan je rođen kao treći po redu sin poljskog kralja Kazimira Jagelovića i Elizabete Habsburške, u prvi plan za prijestolonasljednika izbio je jer je drugi po redu Sveti Kazimir umro 1484. a najstariji Vladislav II je već bio češko-ugarski kralj.

Dobro obrazovani Jan se dokazao i kao talentirani komandant pobijedivši Tatare u bitkama kod sela Kopistirin 1487. i Zasłav 1491. (danas u Ukrajini).^[1]

Nakon očeve smrti članovi tajnog savjeta šljahte izabrali su ga za poljskog kralja. Opsjednut financijskim problemima sazvao je tajni savjet 1493. (koji se odtad zove -senat), zajedno sa novim zakonodavnim tijelom - Domom izabranih poslanika šljahte na prvi nacionalni Sejm, da mu odobri nove poreze. Zauzvrat je pristao sačuvati tradicionalne privilegije šljahte (plemstva), uz to je Sejmu dao široka ovlaštenja i bitno smanjio kraljevske prerogative.^[1]

Jan je također pokušao proširiti teritorij svoje monarhije, i to tako što je neke domene kupio, a neke stekao diplomatskim putem. Na poziv moldavskog vojvode Stefana III - 1497. pokrenuo je vojnu kampanju protiv Tatara u Moldaviji. Usput se nadao da će zauzeti gradove Bilgorod-Dnjistrovski (Akkerman) i Kiliju na ušću Dnjestra i Dunava u Crno more.^[1]

U međuvremenu se Stefan III predomislio, posumnjavši da ga Jan zapravo želi svrgnuti sa moldavskog trona i instalirati vlastitog brata Sigismunda Starog. Kad su poljske snage ušle u Moldaviju, naišle su na žestok otpor Stefanove vojske i pretrpjele težak poraz u Bitci kod Suceave 1497.^[1]

Između 1498. - 1501. Jan je bio zaokupljen odbijanjem tatarskih napada na istočne granice Poljske.^[1]

Prije same smrti pripremao se za vojnu kampanju na Prusku da smiri svog uzjogunjenog vazala, Velikog majstora Teutonskog viteškog reda Friedricha Saksonskog.^[1]