Ligandom kontrolisani jonski kanali

From Wikipedia, the free encyclopedia

Ligandom kontrolisani jonski kanali
Remove ads

Ligandom kontrolisani jonski kanali (LGIC) su grupa transmembranskih jonskih kanala čije otvaranje omogućava jonima kao što su Na+, K+, Ca2+, ili Cl- da prođu kroz membranu u odgovoru na vezivanje hemijskog glasnika (i.e. liganda),[1] kao što je neurotransmiter.[2]

Kratke činjenice Identifikatori, Simbol ...
Thumb
Ilustracija prikazuje acetilholinski (ACh) ligandom kontrolisani jonski kanal.

Ovi proteini se tipično sastoje od bar dva različita domena: transmembranski domen koji obuhvata jonsku poru, i ekstracelularni domen koji sadrži mesto vezivanja liganda (alosterno mesto vezivanja). Ova modularnost omogućava pristup 'podele i podčinjavanja' pri oređivanju strukture proteina (potem zasebne kristalizacije domena). Funkcija takvih receptora lociranih u sinapsama je pretvaranje hemijskog signala presinaptički oslobođenih neurotransmitera direktno i veoma brzo u postsinaptički električni signal. Mnogi LGIC su dodatno modulisani putem alosternih liganda, blokatora kanala, jona ili membranskog potencijala. LGIC se klasifikuju u tri superfamilije koje nisu evoluciono povezane: receptori s Cys-petljom, jonotropni glutamatni receptori i ATP kontrolisani kanali.

LGIC mogu da budu kontroliani putem metabotropnih receptora (koji koriste sekundarne glasnike), naponom kontrolisane jonske kanale (koji se otvaraju i zatvaraju u zavisnosti od membranskog potencijala), i istezanjem aktivirane jonske kanale (koji se otvaraju i zatvaraju u zavisnosti od mehaničke deformacije ćelijske memebrane).[2][3]

Remove ads

Reference

Vanjske veze

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads