Jure Francetić

From Wikipedia, the free encyclopedia

Jure Francetić
Remove ads

Juraj - Jure Francetić (Prozor kod Otočca, 3. jula 1912. - Slunj, 27. decembra 1942.) je bio ustaša, odgovoran za pokolj i progon Srba i Jevreja[1][2] i komandant ustaške brigade Crna legija - a kasnije i komandant svih jedinica ustaške vojske u Bosni i Hercegovini.

Kratke činjenice
Remove ads

Mladost i emigracija

Francetić je rođen u Otočcu 3. jula 1912[3]. Posle završene gimnazije upisao se na studije prava u Zagrebu, gde se pridružio ustaškom pokretu. Ubrzo nakon toga bio je proteran iz Zagreba na pet godina zbog njegovih antijugoslovenskih poličkih aktivnosti. U Otočcu, gde je bio proteran, ostaje neko vreme i marta 1933. emigrira u Italiju. Polaže ustašku zakletvu u kampu Borgotaro 24. aprila 1933. Sledeće četiri godine će provesti u Austriji, Italiji i Mađarskoj. U Mađarskoj se pridružuje ustaškoj terorističkoj grupi čiji je kamp bio u Jankapusti, pod novim, konspirativnim imenom 'Laslo'[4].

Posle atentata na kralja Aleksandra Musolini ga je internirao na Sardiniju nakon pritiska jugoslovenske vlade. Nakon opšte amnestije u Kraljevini Jugoslaviji, Francetić se vraća u Jugoslaviju novembra 1937[5], ali je odmah nakon toga zatvoren i proteran u Otočac. Sledeće godine se vraća i Zagreb da bi završio studije prava, ali je bio prisiljen da ode u vojsku. Krajem 1940. je ponovo zatvoren u Zagrebu zbog telegrama-čestitke koju je poslao Jozefu Tisou, regentu novoformirane satelitske države Slovačke. Ponovo je bio interniran u Otočac. Posle zapaljivog nacionalističkog govora koga je održao na jednoj lokalnoj školskoj proslavi Nove godine pobegao je u Nemačku (12. januara 1941.) da bi izbegao hapšenje i zatvor[3].

Remove ads

Rat i ratni zločini

Jedino vojničko obrazovanje i oficirski čin Francetić je stekao služeći vojsku u Kraljevini Jugoslaviji. Postao je rezervni podoficir u činu narednika[6]. O Francetićevom vojničkom obrazovanju i iskustvu Eugen Dido Kvaternik, ustaški ideolog, piše: „On nije imao niti osnovnog vojničkog znanja ni izobrazbe, niti je imao smisla za osnovnu vojničku organizaciju." [7]. Posle formiranja Nezavisne Države Hrvatske aprila 1941, Francetić i deset drugih ustaša organizuju Crnu legiju. Francetić postaje komandant Crne legije u činu pukovnika ustaške vojske. Kvaternik je verovao da je Francetić „rođeni gerilac i sin naše brdovite Hercegovine" - što je bio dovoljan razlog da bude vojni komandat u Bosni i Hercegovini.[8]. Francetićeve ustaše su preuzele upravu lokalne državne administracije i otpustile sve državne službenike i učitelje koji su bili kategorisani kao „Srbijanci「, a takođe i one koji su bili Jevreji. Ubistva, zatvaranja i masovne deportacije Srba i Jevreja su bile svakodnevne aktivnosti Francetićevih ustaša - zasnovane na ustaškoj politici i pravdane zvaničnom ustaškom politikom koja je sprovodila totalno istrebljenje Jevreja i Roma, te masovne pokolje, protjerivanje i odvođenje u koncentracione logore, te prisilno pokatoličavanje Srba u Bosni i Hercegovini[9]. Francetić je lično učestvovao u hapšenju, zatvaranju i ispitivanju istaknutih Srba i Jevreja i njihovih vođa (Miskin, Albahari)[10] i direktno naredio da se neki od njih ubiju[11]. Štaviše Francetić je pretvorio svoj stan na Alifakovcu u Sarajevu u zatvorsku kuhinju i perionicu rublja[12].

Deklarisani cilj Crne legije je bio odbrana granice Nezavisne države Hrvatske sa Srbijom, granice koja je u ratno doba bila na reci Drini. Način 'obrane' teritorijalne celovitosti NDH se je sastojao u masovnom pokolju i deportaciji Srba u Bosni i Hercegovini. Propagandisti Legije su prikazivali ovu 'obranu' kao zakoniti čin hrvatske države i zaštitu njenih granica, te zaštitu „nevinih hrvatskih i muslimanskih seljaka od pljačke kukavičkih i rasno degenerisanih srpskih i komunističkih bandita čiji je cilj bio uništiti hrvatsku državu「.[13]
Ustaška neviđena bestijalnost ispoljena prema Srbima i Jevrejima je prisilila nemačku vojnu komandu da zahteva Francetićevu smenu sa položaja komandanta Crne legije. Pavelić se suprostavio Nemcima i čak unapredio Francetića u komandanta svih ustaških jedinica u Bosni i Hercegovini[14].

U predratno vreme u Bosni i Hercegovini je živelo 15 000 Jevreja. Oko 3 000 jevrejskih žena i dece će biti internirano u logor Kruščice, koji će kasnije biti prebačeni u logore Jasenovac i Stara Gradiška[15]. Dodatnih 7 000 bosanskih Jevreja će biti direktno transportovano u logor Jasenovac.

Početkom juna 1941. Francetić je boravio u istočnoj Hercegovini, na području Gacka, u pokušaju da suzbije pojavu ustanika u gatačkim selima na granici sa Crnom Gorom. Ustaše iz Kule Fazlagića po naređenju Jure Francetića, tadašnjeg ustaškog poverenika za Bosnu i Hercegovinu, maljevima i kundacima pobile su oko 20 srpskih civila iz Gacka, Avtovca, Rudnog Polja i Nadanića i bacili ih u jamu pokraj sela Korita.[16]

Prema izveštaju Velike Župe Dubrava, upućenog 5. avgusta 1941. domobranskom generalu Vladimiru Laxi (Pavelićevom opunomoćeniku u Mostaru), Jure Francetić je 31. jula 1941. naredio hapšenje 235 srpskih civila u kotaru Ljubinje (80% žena i dece, kako se ističe u izveštaju). Od ovog broja, kako se navodi, 145 je upućeno u logor Gospić, a ostalih 90 se još uvek nalazilo u zatočeništvu.[17]

Kada je 7. septembra 1941. grupa ustaša u Alipašinom Mostu pokraj Sarajeva likvidirala 60 srpskih civila, domobranski general Vladimir Laxa je naredio hapšenje krivaca i njihovo stavljanje pred preki sud. Francetić naredbu nije sproveo, o čemu je Laxa izvestio Glavni stožer domobranstva.[18] Drugi izvori spominju 300 stradalih civila u mestima Alipašin Most i Reljevo, 7. septembra 1941.[19]

Ustaške Crne legije, pod Francetićevom neposrednom komandom izvršila je 22-23. decembra 1941. zločin nad srpskim stanovništvom u okolini Konjica. U literaturi se pominju podaci o ubistvu 12 žena i dece iz Donjeg Sela i Viništa, koji su masakrirani 22. decembra, ali se ovi podaci ne čine konačnim. Takođe, u literaturi se navodi da su ustaše koje su počinile zločin pristigle iz Sarajeva i da su bili pod komandom Jure Francetića, Rafaela Bobana i Franje Sudara. Za Sudara se navodi da je lično ubio trojicu železničara u Donjem Selu. Sutradan, 23. decembra, pripadnici Crne legije izvršili su pokolj nad 15 stanovnika sela Čelebić. Većina ubijenih bili su deca. Broj stradalih bio bi veći da se stanovništvo Čelebića nije sklonilo kod muslimanskih komšija u selu Ibdor.[20]

Pripadnici Crne legije odgovorni su za stradanje jevrejskog stanovništva grada Vlasenice. Vlasenički Jevreji su pokupljeni i ubijeni od strane pripadnika Crne legije 6. maja 1942. Zločin se dogodio na lokaciji Ružina Voda između Vlasenice i Han Pijeska.[21]

Remove ads

Smrt

Francetić je umro 27. decembra 1942. godine. Dana 22. decembra 1942. godine partizani su teško oštetili avion kojim je Francetić letio za Gospić i prisilili ga da sleti pored sela Močile kod Slunja,[22] što je bila teritorija koju su kontrolisali partizani.

Prema jednoj verziji, Francetić je ubijen od partizana.[23] Prema drugoj, pouzdanijoj, verziji, Francetić je padobranom iskočio iz aviona na oko 500 metara od crkve u selu Močila, ostavši nepovređen pri skoku. "Nakon kraćeg okršaja uhvatila ga je partizanska straža. U tom okršaju ranjen je u glavu, a ranio ga je Mile Trbojević. Predan je našim vlastima u Slunju."[24]

Francetiću je nad bolničkom posteljom bdeo tada 10-godišnji kurir Danijel Ivin, čiji je zadatak bio Glavni štab Hrvatske obaveštavati o promenama zarobljenikovom zdravstvenom stanju.[25]

Francetićevu smrt su ustaše držale u tajnosti sve do početka marta 1943. godine. Zvanična vest o njegovoj smrti je objavljena 31. marta 1943 i isti dan proklamovana osmodnevna državna žalost u NDH.[26]

Nasleđe

Memorijalnu plaketu u čast ovoga ustaškog vođe je bila postavila ustaška Asocijacija ratnih veterana „Hrvatski domobran" u Slunju, juna 2000.[7][27]. Vlada Ivice Račana nije reagovala na ovu provokaciju mržnje i pored brojnih protesta u Hrvatskoj i inostranstvu. Plaketa je uklonjena tek krajem 2004. po naredbi vlade tadašnjeg premijera Ive Sanadera. Isto tako su u januaru 2005. nepoznata lica podigla spomenik Francetiću i Budaku - kako bi ispoljili svoj bes protiv Sanadera za koga kažu da je izdao ustaše pristajući na saradnju sa sudom u Hagu[28]

Remove ads

Izvori

Vanjske veze

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads