Yusof bin Ishak
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Yusof bin Ishak al-Hadž[a] (/ˈjʊsɒf bɪn ˈɪshɑːk/; Padang Gajah, 12. kolovoza 1910. – Singapur, 23. studenog 1970.) bio je singapurski novinar i političar koji je od 1959. do svoje smrti 1970. godine bio državni poglavar Singapura. Od 1959. do 1965. godine bio je Yang di-Pertuan Negara, a nakon što je Singapur stekao punu nezavisnost, Ishak je 1965. godine automatski postao prvi Predsjednik Singapura, što je funkcija koju je obnašao do svoje smrti. Godine 1939. osnovao je novine Utusan Malaysia, najstarije novine na malajskom jeziku.
Ishak je bio izrazito utjecajna figura u historiji Singapura i singapurske politike. Zalagao se za multietničke političke ideje, posebice tijekom 1960-ih godina, kada je bio snažan zagovornik ujedinjenja Singapura i Malezije. Čak i nakon izbacivanja Singapura iz Malezije, Ishak je nastavaljao zastupati multietničke politike. Veliku je važnost polagao i u obrazovanje, a poticao je i rasprave o religijskim temama. Velik broj lokacija i institucija u Singapuru imenovan je njemu u čast, a 1999. godine njegov se lik pojavio na posebnoj seriji singapurskih novčanica.
Remove ads
Biografija
Najstariji sin u obitelji od devet članova,[2] Yusof je s obitelji pratio oca Ishaka, profesionalnog državnog službenika, u Singapur kada je ovaj tamo premješten 1923. godine.[3] Nakon što je diplomirao na Rafflesovom institutu 1929. godine, započeo je novinarsku karijeru i objavljivao sportski časopis Sportsman zajedno s dvojicom prijatelja.[2] Tri godine kasnije, pridružio se timu Warta Malaye, tada vrlo poznatih i tiražnih novinama.[4] Ove su se novine u velikoj mjeri bavile događanjima na Bliskom istoku, međutim Yusof je želio novine koje su se više bavile događajima u Malaji. Svoju je viziju ostvario osnivanjem novina Utusan Melayua u svibnju 1939. godine,[2][5] a koje i danas izlaze uz promijenjeni naziv Utusan Malaysia.
Tijekom japanske okupacije Singapura, zbog rekvizicije tiskare od strane Japanaca, Utusan Melayu je prestao izlaziti; Japanci su kratko držali Yusofa u pritvoru, a nakon puštanja su mu naredili da radi kao urednik japanskih novina Berita Malai. Taj je posao radio do 1943. godine, kada se razbolio i otišao u Taiping, gdje je živio do kraja Drugog svjetskog rata. Utusan Melayu nastavio je izlaziti nakon što su se Japanci predali 1945. godine .
Godine 1957., Yusof se preselio u Kuala Lumpur, a sljedeće godine tamo je preselio i sjedište svojih novina. Tijekom tog razdoblja, Malezijci su željeli da Malezija bude neovisna od Britanaca, a Utusan Melayua podržavala je te ideje kroz svoje članke. Sve je pomoglo konsolidaciji Ujedinjene malajske nacionalne organizacije (malajski: ; engleski: ), koja je 1957. godine došla na vlast u Malaji. Međutim, zbog razlika između njegovih političkih ideala i ideala UMNO-a, Yusof je prodao svoje dionice u vlastitim novinama, a zatim dao ostavku.[6]
Nakon toga, Yusof se vratio u Singapur, gdje je obnašao nekoliko dužnosti u singapurskoj vladi, uključujući i dužnost predsjednika Odbora za javne službe, na poziv tadašnjeg premijera, Leeja Kuana Yewa.[7] Nakon što je Stanka narodne akcije pobijedila na općim izborima 1959. godine, Yusof je postao novi Yang di-Pertuan Negara,[8][9] prije nego što je 1965. godine automatski postao predsjednik Republike nakon što je Singapur stekao nezavisnost.
U narednim je godinama imao značajan utjecaj na singapursku politiku, ali i na društvena događanja. Procesija koju je predvodio 21. srpnja 1964. godine dovela je do masovnih rasnih prosvjeda iste godine.[10] I nakon nezavisnosti Singapura, zastupao je multietničke političke ideje i naglašavao značaj obrazovanja te vjerske tolerancije. Tijekom posjeta Australiji 1968. godine preživio je srčani udar, ali je u narednim godinama osjećao posljedice tog incidenta.[11] Dana 21. studenog 1970. godine hospitaliziran je zbog respiratornih i srčanih problema te je na koncu preminuo 23. studenog 1970. godine oko 7:30 ujutro u Singapurskoj općoj bolnici. Njegova smrt javnosti je objavljena oko 11:00 ujutro preko radija i spuštanjem zastava na pola koplja. Pokopan je 25. studenog u 18:03 poslijepodne na Državnom groblju u Kranjiju.
Remove ads
Bilješke
Reference
Literatura
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads