Operacija Tiderace
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Operacija Tiderace naziv je za britanski plan za vraćanje kontrole nad Singapurom nakon japanske kapitulacije 1945. godine. Operaciju, koja nije naišla ni na kakav japanski otpor, predvodio je Lord Mountbatten, saveznički vrhovni zapovjednik Jugoistočnoazijske komande, a zaključena je mirnom tranzicijom vlasti.
Savezničke su snage u jugoistočnoj Aziji imale nekoliko opsežnih planova za povratak teritorija koji su bili pod japanskom okupacijom, uključujući Malaju i Singapur. Izvorne ideje uključivale su velike borbene planove u sklopu operacija Zipper i Mailfist,[4][5][6][7] međutim promjene stanja na terenu dovele su do promjene britanskih planova. Operacija Zipper je provedena u znatno manjem opsegu nego što je planirano, a činjenica da je Japansko Carstvo u međuvremenu kapituliralo potpuno je obustavila provedbu Operacije Mailfist, tako da je umjesto nje brzo organizirana Operacija Tiderace.
Saveznici su pripremili oko 60,000 članova pješadije i značajnu flotu za napad, međutim nisu naišli na oružani otpor japanskih snaga koje su bile u Singapuru. Mountbatten je 31. kolovoza naredio isplovljavanje iz Trincomaleeja i Rangoona prema Singapuru, ali nije opremio brodove ofenzivnim oružjem jer je bio uvjeren da Japanci neće pružati otpor; to je bio službeni početak Operacije Tiderace. No, iako je japanski general Seishirō Itagaki još 20. kolovoza bio poslao signal Mountbattenu da će kapitulirati,[8] situacija u japanskom taboru nije bila potpuno mirna. Naime, Hirohitova objava kapitulacije iznenadila je japanske trupe u Singapuru, dobar dio kojih je želio odbiti kapitulaciju i nastaviti borbu. Itagaki je izvorno izdao naredbu 25. armiji da pruži otpor Saveznicima,[8] a čak je i postojao tajni plan da se pobiju svi saveznički ratni zarobljenici,[8] međutim nakon što se 18. kolovoza sastao s feldmaršalom Hisaichijem Terauchijem u Saigonu, Itagaki je promijenio stajalište. Nakon te odluke, novine u Singapuru konačno su mogle službeno prenijeti Hirohitovo obraćanje i kapitulaciju, iako je populacija već znala za to zahvaljujući radiju.[8]
Nakon što su ranije vratili kontrolu nad Malajom, Saveznici su 2. rujna krenuli prema Singapuru, gdje su stigli 4. rujna;[8] francuski bojni brod Richelieu naletio je minu 9. rujna tako da je na otok stigao tek 11. rujna.[9] Nakon uplovljavanja Saveznica, Itagaki te viceadmiral Shigeru Fukudome i njegovu pomoćnici dovedeni su na HMS Sussex kako bi raspravili uvjete kapitulacije. Navodno je tijekom sastanka izbio incident kada je jedan od članova japanske delegacije napao Britance jer su kasnili dva sata, na što su mu Britanci odgovorili da se oni ne vode po Tokijskom vremenu.[10] Japanci su se formalno predali do 18:00, čime su Saveznici zarobili 77,000 japanskih trupa uz 26,000 iz Malaje.[8]
Kapitulacija je formalno stupila na snagu 12. rujna 1945. godine.[8] Prije toga, Itagaki se obratio svojim trupama i rekao im da se moraju pridržavati kapitulacije i održavati mir. Iste večeri, 300 japanskih časnika ubilo se bacanjem na sablje nakon oproštajne pijanke, a kasnije se cijeli vod japanskih časnika ubio aktiviranjem granata.[8] Uz to, oko 200 časnika odlučilo je dezertirati i pridružiti se komunističkim gerilcima, ali su se ubrzo vratili kada su shvatili da se gerilci ne namjeravaju boriti protiv Britanaca.[8] Dio ih je ostao u džunglama Malaje, čemu svjedoči i činjenica da su se dva japanska vojnika, Tanaka i Hashimoto, predala zajedno s malezijskim komunistima 1989. godine.[8][11]
Nakon što je Mountbatten formalizirao kapitulaciju, na Singapuru je formirana kratkotrajna Britanska vojna uprava. Itagaki je ubrzo nakon vraćen u Japan, gdje je osuđen i pogubljen za ratne zločine.[10]
Remove ads
Reference
Literatura
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads