Kuh-e Karkas

Kuh-e Karkas (perz. كوه کرکس; dosl. Planina supova) je planina na sjeverozapadu Isfahanske pokrajine u Iranu. Dijelom je Centralnoiranskog masiva i nadmorska visina najvišeg vrha ovisno o izvorima iznosi od 3895 do 3910 m. Kuh-e Karkas obiluje faunom zbog čega je kroz historiju bio carskim lovištem, no danas je strogo zaštićeno područje. U podnožju ovog planinskog lanca smješteni su iranski gradovi Kašan i Natanz.

Ovo je glavno značenje pojma Kuh-e Karkas. Za druga značenja, v. Kuh-e Karkas (razvrstavanje).

Kuh-e Karkas () كوه کرکس
Panorama Kuh-e Karkasa
Koordinate	33°27′19″N, 51°47′59″E
Visina	3910 m
Planinski masiv	Centralnoiranski masiv
Lokacija
Država	Iran, Isfahanska pokrajina
Najbliža mjesta	Natanz, Kašan
Geologija
Starost	tercijar
Karta
Kuh-e Karkas Lokacija Kuh-e Karkasa u Iranu

Etimologija

Uvriježeno je da Kuh-e Karkas podrazumijeva planinu supova (perz. kuh ⇒ planina; karkas ⇒ sup), čemu u prilog ide da je planina zaista staništem raznih vrsta strvinara o kojima su pisali i srednjovjekovni autori. Drugi stručnjaci skloni su još starijem etimološkom podrijetlu pa oronim dovode u vezu s Kasitima, drevnim narodom koji je naseljavao Iransku visoravan sredinom 2. milenijuma pne. Naime, prema tumačenju ukrajinskog iranologa R. Ghirshmana, kar-kasi podrazumijeva grad Kasita (akad. kar ⇒ grad; kasi ⇒ Kasiti). Ovoj teoriji ide u prilog podatak da su Kasiti ostali upamćeni po naprednoj metalurgiji, dok je upravo kod Arismana u podnožju Kuh-e Karkasa pronađen jedan od najvećih i najstarijih metalurških arheoloških kompleksa.

Geografija

Glavni članak: Geografija Irana

Kuh-e Karkas smješten je u središnjem Iranu i ovisno o kontekstu može implicirati najviši planinski vrh (3910 m), planinski masiv približno određen potezom Natanz – Keše – Handžan, te 150-ak km dugačak planinski lanac koji se proteže uz Ardestan, Natanz i Kašan. Najproširenije značenje pojavljuje se u „Granicama svijeta” (arap. Ḥodūd al-ʿālam), djelu nepoznatog perzijskog autora iz 982. godine u kojem Karkas kao područje obuhvaća čak i istočna pustinjska područja Dašt-e Kavira i Luta. Planina se javlja i u drugim djelima najranijih islamskih geografa: Mukadasi ga opisuje najvišim vrhom iranskih pustinjskih krajeva, Istahri ga spominje u kontekstu pljačkaškog utočišta, a Mustavfi piše da se radi o usamljenoj planini na kojoj se gnijezde strvinari odnosno obitavaju divlje koze. Protežući se širinom od 40-ak km u smjeru sjeverozapad-jugoistok, masiv Kuh-e Karkasa odvaja dva dijela Iranske visoravni bitno različite nadmorske visine − do 1000 m s gornje odnosno iznad 2000 m s donje strane. Lanac je poprečno ispresjecan dolinama manjih rijeka među kojima se ističu Čime-Rud i Barz-Rud. Arheološki lokaliteti kod Abjane svjedoče da su ova planinska područja kontinuirano naseljena još od starog vijeka. Drugi planinski vrhovi Karkasovog masiva viši od 3000 m su Kamar-Siah (3217 m), Kašk-Hane (3330 m) i Kalabe-Šah (3412 m).

Geologija

Planinski lanac Kuh-e Karkasa dijelom je prostranijeg Centralnoiranskog masiva koje se gotovo pravocrtno proteže u smjeru sjeverozapad-jugoistok, a geološki je oblikovano tijekom tercijara. Masiv sastavljen uglavnom od plutonita (diorita i granita) nadvija se nad prekambrijsko-paleozojskom podlogom koja se pruža sjeveroistočno, dok se jugozapadno proteže viši pojas metamorfnih i intruzivnih stijena iz ere mezozoika. Najrasprostranjenije metalne mineralne sirovine su bakar, olovo i cink, a rudarstvo i metalurgija sudeći prema arheološkim nalazištima iz obližnjeg Arismana bili su aktivni još početkom 4. milenijuma pne. Ležišta salitre i sumpora tijekom safavidskog razdoblja iskorištavana su u vojne svrhe odnosno za proizvodnju baruta. Suvremeni rudnici danas se nalaze uglavnom na sjeveru u okolici Kašana.

Flora i fauna

Kuh-e Karkas obiluje florom i faunom, a blizina safavidske prijestolnice Isfahana učinila ga je omiljenim carskim lovištem. Životinjske vrste na njegovim obroncima uključuju zečeve, vukove, divlje koze i ovce, te 62 vrste ptica. Kuh-e Karkas danas je ekološko zaštićeno područje koje obuhvaća 92.100 ha.

Identificirane biljne vrste poredane do maksimalne nadmorske visine su:

• do 1800 m − E. stellatae, S. inflate
• do 2300 m − P. aucheri, A. scopariae
• do 2700 m − A. bracteati, E. astragaletosum, H. scarioletum, A. sieberi, C. gaubae, S. artemisietum, P. abrotanoides
• do 3000 m − S. orientalis, A. parrowiani, B. tomentelli, E. Artemisietosum, E. Medicetosum, E. phlomicetosum
• do 3100 m − A. aucheri

Povezano

• Geografija Irana
• Centralnoiranski masiv
• Isfahanska pokrajina

Literatura

• () Bartol'd, Vasilij Vladimirovich (1937.). Minorsky, Vladimir Fedorovich. ur. The Regions of the World: a Persian Geography. E. J. W. Gibb memorial series. XI. London: Luzac. str. str. 126.-222. OCLC 46183744.
• () DAI (4. srpnja 2011.). Excavations in Arisman: Ancient Mining and Metallurgy in Western Central Iran. Berlin: Deutsches Archäologisches Institut. Arhivirano iz originala na datum 2012-09-21. Pristupljeno 2013-05-11.
• () Davoudzadeh, Monir (1997.). „Iran”. u: Moores, Eldridge M.; Fairbridge, Rhodes Whitmore. Encyclopedia of European and Asian regional geology. London; New York: Chapman & Hall. str. str. 401. ISBN 9780412740404. OCLC 38157559.
• () Ghirshman, Roman (1954.). Iran: From the earliest times to the Islamic conquest (III. izdanje izd.). Harmondsworth, Middlesex: Penguin Books. str. str. 65. OCLC 312802048.
• () Khajeddin, Sayed Jamaleddin; Yeganeh, Hassan (1. kolovoza 2008.). Plant communities of the Karkas Hunting-Prohibited Region, Isfahan-Iran. Plant, Soil and Environment. LIV. 8. Prague: Czech Academy of Agricultural Sciences. str. str. 347.-358. ISSN 1214-1178. OCLC 282257753.
• () Le Strange, Guy (1905.). The Lands of the Eastern Caliphate: Mesopotamia, Persia, and Central Asia from the Moslem Conquest to the Time of Timur. New York: Barnes & Noble. str. str. 208.-209. OCLC 1044046.

Ostali projekti

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala o temi: Kuh-e Karkas