Labdak

Labdak (starogrčki: ) bio je, u grčkoj mitologiji, jedini sin Polidora i kralj Tebe u Beotiji. Labdak je bio unuk Kadma, osnivača grada Tebe. Majka mu je bila Nikteida, kći Niktejeva. Polidor je umro još dok je Labdak bio dete, pa je Tebom kao namesnik vladao Niktej, njegov deda po majci. Posle Niktejeve smrti vlast je prešla na Lika, Niktejevog brata,^[1] tako da je Labdak tek kasnije zavladao gradom.^[2]

Labdakova je vladavina bila kratkotrajna. Umro je dok je još bio mladić, nakon što je izgubio rat protiv atinskog kralja Pandiona, koji je izbio oko granice između dve države^[3] i u kojem je Labdaku pomagao trački kralj Terej.^[2] Pseudo-Apolodor u svojoj Biblioteci kaže da su i Labdaka, kao i njegovog rođaka Penteja, rastrgle žene u bakhičkom zanosu zato što nije ukazao poštovanje bogu Dionisu.^[4] Nakon Labdakove smrti Tebom je ponovo kao namesnik zavladao Lik, ovaj put umesto Labdakova sina, Laja.^[2] Labdakovi potomci zvali su se Labdakidi, a među njima su bili njegov sin Laj, Lajev sin Edip, te Edipova deca (Polinik, Eteokle, Antigona i Ismena).

Druge ličnosti

Prema Staciju, Labdak je bilo i ime jednog tebanskog vojskovođe u vreme dok je gradom vladao Eteokle, Edipov sin.^[5][6]