Lisičansk

Lisičansk (ukrajinski: ) je grad u Sjeverodonjeckom rajonu, Luganska oblast, istočna Ukrajina. Nalazi se na visokoj desnoj obali rijeke Donjec, otprilike 115 kilometara od administrativnog središta oblasti, Luganska. Lisičansk i grad Sjeverodoneck dijeli rijeka. Stanovništvo grada prije ruske invazije na Ukrajinu bilo je približno 93.340 prema procjeni iz 2022.^[1] Grad se od 2. jula 2022. nalazi pod upravom Luganske Narodne Republike (LNR).^[2]

Lisičansk Лисичанськ
grad
Zastava Grb
Lisičansk
Koordinate: 48.920174°N 38.416518°E / 48.920174; 38.416518
Država	Ukrajina
Oblast	Luganska
Rajon	Severodonjecki
Osnovan	1710.
Gradska prava	1938.
Površina
• Ukupno	96
Nadmorska visina	145 m
Stanovništvo  (2022)
• Ukupno	93.340
• Gustina	972/
Vremenska zona	UTC+2
• Ljeti (DST)	UTC+3
Poštanski broj	93100-93199
Pozivni broj	(+380) 6451

Historija

Godine 1721. u Donjeckom bazenu je otkriven ugljen u blizini Lisja Balke, kozačkog sela osnovanog 1710. Godine 1795. Lisičansk je bio prvo rudarsko naselje u Donjeckom bazenu. Ranija naselja u području oko Lisičanska potpuno su uništena od strane kaznene ekspedicije Moskovije protiv Bulavinove pobune. Nakon gušenja ustanka, područje je ponovno naseljeno Voronoveom, utemeljili su ga Hohlovovi kozaci. Godine 1890. belgijski industrijalac Ernest Solvay izgradio je tvornicu sode s okolnom infrastrukturom za belgijsko osoblje.

Od januara 1918. u gradu su izlazile lokalne novine. Ruski građanski rat oštetio je industriju i gospodarstvo Lisičanska. Godine 1920. boljševici su nacionalizirali rudnike i postrojenja u Lisičansku. Do 1925. gospodarstvo je se oporavilo, a do 1930-ih industrijski rast se ubrzao. Lisičansk je dobio status grada 1938. Međutim, taj rast prekinut je njemačkom invazijom na Sovjetski Savez i okupacijom grada. Lisičansk je pretrpio veliko razaranje infrastrukture i stotine civilnih smrti od strane Nijemaca.

Sredinom 1960-ih, granice Lisičanska su se mijenjale. Godine 1962. grad Sjeverodonjeck, koji je započeo kao selo koje je opsluživalo kemijsku tvornicu na periferiji Lisičanska, razgranao se od Lisičanska i postao neovisni grad. Godine 1963. gradovi Novodružesk i Privilia uključeni su u granice grada Lisičanska. Godine 1965. Lisičansk je uključio naselja Verhnje i Proletarske.

Prije 2010. Lisičansk je bio među najvećim industrijskim središtima Luganske oblasti. Od 2010. mnoge su tvornice zatvorene uz masovna otpuštanja. Tijekom sukoba u Ukrajini 2014. godine grad su početkom aprila 2014. zauzeli proruski separatisti. Ostao je pod kontrolom separatista tri mjeseca, sve do 22. jula 2014. Ukrajinski Ukrinform izvijestio je da su separatisti „masovno napustili Lisičansk” s „zaplijenjenim automobilima od stanovništva i na parkiralištima”. Ruski ITAR-TASS izvijestio je istog dana da su separatisti „odlučili napustiti grad kako bi spasili stanovništvo i zaustavili sukobe”. To je uglavnom zato što je njihov poraz u opsadi Slovjanska i evakuacija Kramatorska učinio držanje grada neodrživim. Sljedeći dan, teške borbe su se nastavile oko grada dok su Ukrajinska nacionalna garda i ukrajinska vojska objavile izjavu u kojoj se navodi „vojni plan za oslobađanje Lisičanska od terorističkih skupina u bliskoj budućnosti”. Dana 24. jula 2014. ukrajinska vojska je tvrdila da su njene trupe ušle u Lisičansk, a njen pukovnik Andrij Lisjenko izjavio je „Zauzet ćemo grad i cesta će biti otvorena u Horlivku, zatim Donjeck”. 25. jula 2014. ukrajinske su otele grad od proruskih separatista. 19. septembra 2022. ukrajinske trupe ponovno su zauzele Bilohorivku, selo deset kilometara od grada.

Klima

Klimatološki medijani za Lisičansk
Mjesec	jan-sij	feb-velj	mar-ožu	apr-tra	maj-svi	jun-lip	jul-srp	aug-kol	sep-ruj	okt-lis	nov-stu	dec-pro	godina
Apsolutni maksimum (°C)	16,0	17,0	23,0	31,0	37,0	41,0	40,0	40,0	36,0	31,0	21,0	16,0	41,0
Srednji maksimum (°C)	−3,0	−2,0	5,0	15,0	22,0	26,0	28,0	27,0	21,0	13,0	4,0	0,0	13,0
Srednja dnevna (°C)	−6,0	−5,0	1,6	9,5	15,5	20,0	22,0	21,0	15,0	11,0	1,0	−3,0	8,5
Srednji minimum (°C)	−9,0	−8,0	−3,0	4,0	9,0	14,0	16,0	15,0	9,0	3,0	−2,0	−6,0	3,5
Apsolutni minimum (°C)	−32,0	−34,0	−22,0	−11,0	−3,0	−3,0	6,0	4,0	−5,0	−12,0	−24,0	−29,0	−34,0
Izvor: Program „Weather” Microsoft Corporation

Stanovništvo

Godina	Stanovnika
1979	119.487[3]
1989	126.503
2001	115.229
2012	105.119
2022	93.340

Prema procjeni, u gradu je 2012. živelo 105.119 stanovnika.

Prijevoz

Lisičansk ima linije trolejbusa i autobusa. Izravna redovna autobusna linija dostupna je za druge ukrajinske gradove, uključujući Donjeck, Harkov, Berdjansk i Mariupolj. Grad ima središnji željeznički kolodvor i tri druge željezničke stanice: Nasvitevič, Pereizna, Volčejarska. Gotovo svi tranzitni udaljeni vlakovi staju na stanicama Pereizna i Volčeiarska, omogućujući stanovnicima južnog Lisičanska da ne budu ovisni o središnjoj željezničkoj postaji. Tri glavne željezničke linije vode prema Hmjelnickom, prema Kijevu i prema Užgorodu. Od Rusko-ukrajinskog rata ne postoji željeznička linija od Luganske oblasti do Ruske Federacije. U većini slučajeva, središnji željeznički kolodvor Lisičansk postao je konačno odredište za vlakove dugih odredišta. Najbliža zračna luka nalazi se dvanaest kilometara od centra grada, a nalazi se u Sjevierodonjecku. Zračna luka izgrađena 1968. služi stanovnicima i radnicima okolnih gradova. Zračnom lukom upravlja OAO Ukrtransnafta, naftovod Lisičanskog okruga.

Poznate osobe

• Fedir Abramov, geolog i stručnjak za rudarstvo;
• Nikolaj Čužikov, olimpijski kanuist;
• Dmytro Laljenkov, kazališni i filmski glumac;
• Sergej Piskunov, slikar;
• Igor Sergejev, bivši ministar obrane Rusije i maršal Ruske Federacije;
• Volodymyr Sosjura, pjesnik i pisac;
• Kliment Vorošilov, maršal Sovjetskog Saveza i predsjednik Prezidija Vrhovnog sovjeta;