Ludwig Feuerbach
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Ludvig Andreas fon Fojerbah (nem. Ludwig Andreas von Feuerbach, Landshut, Sveto rimsko carstvo, 28. jul 1804 — Rehenberg, Nemačko carstvo, 13. septembar 1872) je bio nemački filozof i antropolog. Bio je četvrti sin poznatog pravnika Pola Johana Anselma Ritera fon Fojerbaha, brat matematičara Karla Vilhelma Fojerbaha i stric slikara Anselma Fojerbaha.[1] Fojerbah je bio politički liberal, ateista i materijalista. Mnogi od njegovih filozofskih radova predstavljaju kritičku analizu hrišćanstva. Fojerbah je doprineo razvoju dijalektičkog materijalizma, a često se pominje kao most između Hegela i Marksa.[1]
Kritičar idealizma i religije. Smatrao je da se civilizacija treba odreći i jednog i drugog, ako želi postići napredak. U kasnijim radovima nastoji razviti teoriju materijalističkog humanizma, i etiku ljudske solidarnosti.[2]
U početku je pristalica Hegelove filozofije , kod kojeg je studirao. Kasnije, pod utjecajem revolucionarnih zbivanja u Europi sredinom 19. stoljeća, postaje predvodnikom radikalnih, lijevih (mladih) hegelijanca, koji su razvijali kritičku komponentu Hegelovog učenja i potkopavali reakcionarnu vezu filozofije, države i kršćanstva u tadašnjoj Pruskoj te na koncu stvorili potpuno suprotnu filozofiju od Hegelove.[2]
Kao i neki drugi radikalni filozofi toga vremena i prostora, ostao je bez posla na fakultetu i veći dio života djelovao izvan akademske zajednice.
Utjecao je na formiranje teorije Karla Marxa. Smatraju ga mostom između dvaju gigantskih mislilaca, Hegela i Marxa. U novije se vrijeme njegova kasnija, zrela promišljanja vrjednuju kao bitan doprinos filozofiji.[2]
Remove ads
Biografija
Rodio se u bavarskom gradu Landshutu, a otac mu je bio pravnik. Studirao je protestantsku teologiju u Heidelbergu, a 1824. seli u Berlin, gdje dvije godine studira filozofiju kod Hegela.[3] Doktoriravši 1828., dobiva mjesto docenta u Erlangenu.
Kao 26-godišnjak anonimno objavljuje Misli o smrti i besmrtnosti, spis u kojem odbacuje besmrtnosti i božju transcendentnost. Iako se njome potvrdio kao vodeći mislilac među lijevim hegelijancima, knjiga će biti zabranjena i koštati Feuerbacha profesorskog mjesta u Erlangenu, ali i akademske karijere, koju okončava 1837.
Živio je uglavnom od prihoda tvornice u obiteljskom vlasništvu; nakon njenog bankrota, živi skromno u Nürnbergu do smrti.
Remove ads
Dela
- Misli o smrti i besmrtnosti, 1830.
- Prema kritici Hegelove filozofije, 1839.
- Bit kršćanstva, 1841.
- Principi filozofije budućnosti, preveo Vuko Pavićević
Povezano
Reference
Literatura
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads