Mihal Grameno

Mihal Grameno (13. januar 1871 – 5. februar 1931) bio je albanski političar, književnik, novinar i sudionik Albanskog narodnog preporoda. Bio je jedan od četiri prvobitno imenovana delegata iz Korče u Albanski nacionalni kongres, koji je 28. novembra 1912. proglasio neovisnost Albanije.

Mihal Grameno
Mihal Grameno
Biografske informacije
Rođenje	(1871-01-13)13. 1. 1871. Korča, Manastirski vilajet, Osmansko Carstvo (danas Albanija)
Smrt	5. februara 1931. (dob: 60) Korča, Albanija
Obrazovanje
Zanimanje	Književnik pravnik sudionik Albanskog narodnog preporoda
Opus
Književni pravac	Romantizam, Albanski narodni preporod
Nagrade
Narodni heroj Albanije

Život

Mihal Grameno rođen je u mjestu Korči^[1] u trgovačkoj obitelji. Pohađao lokalnu srednju školu prije no što se preseilio u Rumunjsku 1885. godine. U Bukureštu se uključio u Albansko narodni preporod, gdje se pokret ubrzo srušio iz financijskih razloga. Godine 1907. pridružio se novoosnovanom kačačkoj skupini Čerčiza Topulija, ranoj gerilskoj jedinici koja se borila protiv osmanskih trupa i politike sultana Abdula Hamida II u Albaniji.^[2]

Tijekom mladoturske revolucije (1908), jedan pd zapovjednika mladoturaka Ahmed Nijazi-beg sastao se 23. jula 1908. u Resenu (danas u Sjevernoj Makedoniji) s gerilskim vođama Topulljem i Gramenom, gdje je izrazio zahvalnost i iznio svoj stav da je ustav koji je predložio Komitet za jedinstvo i napredak povoljan za albanski narod.^[3] Grameno se zajedno s Topulijem i Nijazijem pojavio na fotografijama koje su tijekom revolucije snimila braća Manakis.^[4]

Čerčiz Topuli i Mihal Grameno 1908. ili 1909.

Grameno je 1909. godine u Korči osnovao Pravoslavnu ligu (srpskohrvatski: ) i služio kao urednik istoimenog časopisa tijekom 1909–1910. godine. Godine 1910. organizacija je proglasila uspostavu neovisne Albanske pravoslavne crkve, no Osmansko Carstvo i Carigradska patrijaršija nisu je priznali.^[5] Gramena su 1910. godine uhitile osmanske vlasti zbog suradnje s časopisom Jedinstvo nacije (albanski: ).^[6]

Tijekom ustanka 1911. godine Grameno je putovao služeći kao veza između albanskih revolucionara u albanskim naseljima i vođa albanskog nacionalnog pokreta u Istanbulu radi koordinacije oružanih aktivnosti protiv Osmanskog Carstva i rada na odvajanju albanskih zemalja od osmanske države.^[7]

Mihal Grameno bio je jedan od četiri prvobitno imenovana delegata iz Korče u Albanski nacionalni kongres, koji je proglasio neovisnost Albanije 28. novembra 1912. godine. Iako je Osmansko Carstvo dopustilo Ismailu Kemaliju da ode u Valonu i nastavi sa svojim političkim aktivnostima, osmanski službenici u Korči blokirali su komunikaciju, sprječavajući slanje brzojavnih poruka u grad i izvan njega.^[8][9] Grameno i njegovi sunarodnjaci Menduh Zavalani, Stavro Karoli i Estref Vërleni saznali su kasnije o održavanju kongresu za neovisnost i stigli su u Vloru pet dana kasnije,^[10] dok su ih tijekom prvog dana Kongresa mijenjali Pandeli Cale, Thanas Floqi i Spiridon Ilo.^[8]

Nakon proglašenja neovisnosti, Grameno je radio kao urednik tjednika Koha (srpskohrvatski: ), koji je prvotno izlazio u Korči, a kasnije u Jamestownu u New Yorku, gdje je živio od 1915. do 1919. godine. Putovao je natrag u Europu da predstavlja Albaniju kroz albansko-američku zajednicu na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919. godine, a sljedeće se godine vratio u Albaniju.

Tijekom 1920-ih godina bavio se novinarskom i književnom djelatnošću sve dok se zbog lošeg zdravlja nije povukao iz javnog života. Rezigniran i teško bolestan, umro je 5. febriara 1931. u Korči.

Djela

Bista Mihala Gramena, Korča.

Među objavljenim djelima Mihala Gramena nalaze se:^[11]

• Vdekja (Smrt), rodoljubiva poema objavljena 1903. godine;
• Mallkimi i gjuhës shqipe, (Prokletstvo na albanskom jeziku), komedija objaljena u Bukureštu 1905. godine;
• Vdekja e Piros (Pirova smrt), historijska tragedija objavljena u Sofiji 1906. godine;
• Oxhaku (Ognjište), E puthura (Poljubljena) i Varr' i pagëzimit (Grob krštenja), pripovijetke objavljene u Korči 1909. godine;
• Plagët (Rane), pjesnička zbirka objavljena u Manastiru 1912. godine;
• Kryengritja shqiptare (Albanski ustanak), memoari u kojima opisuje svoje iskustvo kao borca protiv osmanske i grčke vojske, objavljeni u Korči 1925. godine.