Nipkowljev disk
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Nipkowljev disk, također poznat kao skanirajući disk, je mehanički uređaj za skeniranje slika koga je izmuio Paul Gottlieb Nipkow. Patentiran je godine 1884. a predstavljao je ključnu kompopnentu u razvoju mehaničke televizije 1920-ih.

Uređaj je u susštini mehanički disk na okretanje (koji može biti izrađen od bilo kakvog materijala kao što je metal, plastika, karton i sl.), a u kome su u jednakim razmacima izbušene rupe istog promjera. Te rupe su postavljene tako da u jednom okretu čine spiralu poput gramofonske ploče.
Leća projicira sliku ispred neposredno na disk.[1] Svaka rupa u spiralu uzima "komadić" slike koji je od senzora prepoznat kao svjetlo ili tama. Ako je senzor napravljen tako da kontrolira svjetlo iza drugog Nipkowljevog diska koji se rotira istom brzinom i u istom smjeru, slika će biti reproducirana liniju po liniju. Veličinu reproducirane slike određuje veličina diska; što je veći disk, bit će veća slika.
Nipkowljev disk je omogućio korištenje relativno jednostavnih senzora u obliku jedne fotoćelije ili fotodiode, ali su nedostaci bili u ograničenom broju skaniranih linija (30 - 100, vrlo rijetko 200), ne-linearnoj geometriji skeniranih slika (koje su bile "iskrivljene"), te, konačno veličini uređaja nasuprot kojoj su slike bile malene (i zahtjevale mnogo rasvjete).
Remove ads
Izvori
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads