Oksirinhijski papirusi

From Wikipedia, the free encyclopedia

Oksirinhijski papirusi
Remove ads

Oksirinhijski papirusi (Oxyrhynchus Papyri) naziv je za papirusne rukopise koje su krajem 19. i početkom 20. veka otkrili arheolozi Bernard Pyne Grenfell i Arthur Surridge Hunt na jednoj staroj deponiji blizu grada Oksirinha u Egiptu (28°32′N 30°40′E, danas el-Bahnasa). Rukopisi su nastali u rimskom i ranovizantijskom periodu između 1. i 6. veka nove ere i obuhvataju hiljade grčkih i latinskih dokumenata, pisama i književnih dela. Među njima je i nekoliko pergamenata od životinjske kože (vellum), kao i arapski rukopisi novijeg doba pisani na papiru, npr. srednjovekovni P. Oxy. VI 1006. Papirusi iz Oksirinha nalaze se danas u različitim ustanovama širom sveta. Veliki ih se broj nalazi u Muzeju Ashmolean na Univerzitetu u Oxfordu.

Thumb
Fragment Platonove Države

Premda se nije ostvarila prvobitna nada da će se među papirusima pojaviti mnoga od izgubljenih književnih dela antike, ipak su pronađeni mnogi važni grčki tekstovi. Među njima su Pindarove pesme, Sapfini i Alkejevi fragmenti, te duži odlomci iz Alkmana, Ibika i Korine. Pronađeni su i značajni odlomci Euripidove Hipsipile, Menandrovih komedija te veliki deo Sofoklove satirske igre Tragači.[1] Među otkrivenim papirusima su i najstariji i najpotpuniji dijagrami iz Euklidovih Elemenata. Još jedno važno otkriće jeste istorijsko delo danas poznato kao Hellenica Oxyrhynchia, čiji je autor možda bio Efor ili, kako danas mnogi misle, Kratip. Otkriven je i jedan Euripidov životopis, koji je napisao peripatetički filozof Satir. Najvažniji nalaz na latinskom jeziku bilo je otkriće jednog sažetka (epitome) za sedam od 107 izgubljenih knjiga Livije istorije.

Najznačajnija otkrića u Oksirinhu vezana za grčku književnost tiču se atinskog komediografa Menandra (342‒291. pne.), čije su komedije bile popularne u helenističko doba i čiji se odlomci često pronalaze na papirusnim fragmentima. Među tekstovima pronađenim u Oksirinhu jesu fragmenti iz ovih njegovih komedija: Omraženi čovek, Dvostruki prevarant, Parničari, Kartaginjanin, Čovekomrzac i Laskavac. Odlomci pronađeni u Oksirinhu značajno su u očima klasičara podigli ugled Menandra kao književnika i dramaturga.

Istraživanja u Oksirinhu, odakle potiče više od 70 odsto svih naših književnih papirusa, danas su završena i smatra se da je nalazište u potpunosti istraženo.[2] Na internetu je objavljen spisak sa kratkim opisom sadržine svakog papirusa ili fragmenta.[3]

Remove ads

Teološki rukopisi

Glavni članak: Biblijski rukopisi

Među hrišćanskim spisim nađenim u Oksirinhu nalaze se fragmenti ranih nekakonskih Evanđelja, Oxyrhynchus 840 (3. vek) i Oxyrhynchus 1224 (4. vek). Među drugim fragmentima iz Oksirinha jesu delovi ovih tekstova: Evanđelje po Matiji 1 (3. vek: P2 i P401), 11‒12 i 19 (3‒4 vek: P2384, 2385); Evanđelje po Marku 10&‒11 (5‒6. vek: P3); Evanđelje po Jovanu 1 i 20 (3. vek: P208); Poslanica Rimljanima 1 (4. vek: P209); Prva Jovanova poslanica (4‒5. vek: P402); Baruhova apokalipsa (odeljci 12‒14; 4. ili 5. vek: P403); Evanđelje po Jevrejima (3. vek: P655); Hermin Pastir (3. ili 4. vek: P404), te jedno delo Irineja Lionskog (3. vek: P405). Tu su i mnogi odlomci iz drugih kanonskih knjiga, kao i mnoge ranohrišćanske himne, molitve i pisma.

Ispod su navedeni svi rukopisi klasifikovani kao "teološki" među Oksirinhijskim papirusima, uključujući i nekoliko rukopisa koji se mogu svrstati u više različitih žanrova ili oni koji pripadaju žanrovima koji se ne tretiraju dosledno objavljenim tomovima. Na primer, navod iz Psalma 90 (P. Oxy. XVI 1928) u vezi s nekom amajlijom klasifikovan je po svom primarnom žanru kao magijska literatura među Oksirinhijskim papirusima, ali je ovde uključen među fragmente iz Starog zaveta. U svakom tomu koji sadrži teološke rukopise, oni su popisani prvi, u skladu s engleskom akademskom tradicijom.

Stari zavet

Glavni članak: Stari zavet
Thumb
P. Oxy. 1229: fragment Evanđelja po Jakovu 1:15-18

Originalna Jevrejska Biblija (Tanah) prevedena je na grčki između 3. i 1. veka pne. Taj se prevod zove Septuaginta (ili LXX, tj. "70" na latinskom), jer su ga, po predanju, sačinila sedamdesetorica Jevreja u Aleksandriji. Citira se u Novom zavetu i pronađen je uvezan zajedno s Novim zavetom u tri grčka uncijalna kodeksa iz 4. i 5. veka: Codex Sinaiticus, Codex Alexandrinus i Codex Vaticanus Graecus 1209. Septuaginta je sadržala i knjige koje hrišćani nazivajuApokrifima ili Deuterokanonskim knjigama, a koje kasnije nisu prihvaćene u jevrejski kanon svetih spisa. U ovom odeljku popisani su delovi nespornih starozavetnih knjiga.

  • Prvi broj (Vol) je broj toma (volume) Oksirinhijskih papirusa u kojem je rukopis objavljen.
  • Drugi broj (Oxy) je opšti redni broj publikacije u seriji Oksirinhijskih papirusa.
  • Papirusi iz Oksirinha po standardu se citiraju ovako:
P. Oxy. <tom izražen rimskom brojkom> <redni broj publikacije>.
  • Iz konteksta će uvek biti jasno da li se misli na 70. tom Oksirinhijskih papirusa ili na Septuagintu.
  • P. Oxy. VIII 1073 je starolatinska verzija Postanja, ostali rukopisi su verovatno kopija Septuaginte.
  • Kod datiranja postoji mogućnost greške od oko 50 godina.
  • Sadržaj je dat prema stihovima.
Više informacija Vol, Oxy ...

Apokrifi (Starozavetni Deuterokanon)

Ovim se imenom označavaju neki jedinstveni tekstovi (npr. Tobija) ili drugačije verzije već postojećih tekstova (npr. Knjiga Danilova) koji se nalaze u kanonu jevrejskih svetih spisa (posebno u Septuaginti kao prevodu hebrejskog Tanaha). Premda su početkom 2. veka ti spisi već izgubili kanonski status među Jevrejima, taj su status ipak zadržali u najvećem delu hrišćanske crkve, pa ih Katolička crkva i većina Pravoslavnih crkava i danas smatra delom Starog zaveta. Protestantske crkve, s druge strane, slede primer Jevreja i ove spise ne uključuju u starozavetni kanon.

  • PP. Oxy. XIII 1594 i LXV 4444 su pisani na pergamentu (u tabeli označeno kao "vellum").
  • U oba primerka Tobije tekst je različit od poznatog teksta u Sepuaginti (u tabeli označeno kao "nije LXX").
Više informacija Vol, Oxy ...

Drugi relevantni papirusi

Više informacija Vol, Oxy ...

Novi zavet

Thumb
Papyrus P1: Evanđelje po Matiji 1
Glavni članak: Novi zavet

Papirusi iz Oksirinha otkrili su najbrojniju podgrupu najstarijih primeraka Novog zaveta. To su sačuvani delovi kodeksa napisanih grčkom uncijalom na papirusu. Prve od ovih primeraka iskopali su Bernard Pyne Grenfell i Arthur Surridge Hunt u Oksirinhu na samom prelazu s 19. na 20. vek. Od 127 popisanih novozavetnih papirusa, 52 (41%) potiču iz Oksirinha. Najstariji se datiraju u sredinu 2. veka, odnosno nastali su otprilike jedan vek nakon originalnih novozavetnih spisa.[4]

Prvi novozavetni papirus (P1) Grenfell i Hunt otkrili su već drugog dana iskopavanja u zimu 1896‒1897. On je, zajedno s drugim ranim otkrićima, objavljen 1898. u prvom tomu dela The Oxyrhynchus Papyri, koje danas ima 70 tomova.[5]

  • Treća kolona (CRG) odnosi se na danas standardni redosled koji je ustanovio Caspar René Gregory.
  • P označava papirusni rukopis, broj koji počinje nulom označava pergament ("vellum")
  • CRG broj je dovoljan za skraćeno navođenje novozavetnih spisa.
  • Sadržaj je dat prema poglavljima; ponekad su navedeni stihovi.
Više informacija Vol, Oxy ...

Novozavetni apokrifi

Među papirusima iz Oksirinha nalazi se oko dvadaset rukopisa novozavetnih apokrifa, tj. spisa iz ranohrišćanskog perioda koji imaju formu biblijskih knjiga, ali na kraju nisu prihvaćeni kao takvi u ortodoksiji. Među ovim delima otkrivenim u Oksirinhu jesu Evanđelje po Tomi, Evanđelje po Mariji, Evanđelje po Petru, Evanđelje po Jakovu, Hermin Pastir i Didahe. U tu zbirku pripada i nekoliko rukopisa nepoznatih evanđelja. Tri rukopisa Evanđelja po Tomi jedini su poznati grčki rukopisi ovog dela; jedini drugi sačuvani primerak Evanđelja po Tomi jeste skoro potpuni rukopis na koptskom koji je pronađen u Nag Hamadiju.[6] P. Oxy. 4706, primerak Herminog Pastira, značajan je zato što su u istom svitku nađena oba dela za koje ispitivači veruju da su često objavljivana nezavisno jedan od drugog, tj. Viđenja i Zapovesti.[7]

  • P. Oxy. V 840 i P. Oxy. XV 1782 su na pergamentu ("vellum")
  • 2949?, 3525, 3529? 4705 i 4706 su svici, a ostalo kodeksi.
Više informacija Vol, Oxy ...

Drugi relevantni tekstovi

  • Četiri precizna datiranja data su boldirano:
za tri dokumenta zvana (libellus) otkrivena je 250. kao godina nastanka: za dva od njih otkriven je i mesec, a za treći i tačan dan nastanka;
jedan nalog da se uhapsi neki hrišćanin datiran je u 28. februar 256.
Više informacija Vol, Oxy ...
Remove ads

Homer

  • Papyrus Oxyrhynchus 20Ilijada, II 730–828
  • Papyrus Oxyrhynchus 21Ilijada, II 745–764

Reference

Eksterni linovi

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads