Permitivnost

From Wikipedia, the free encyclopedia

Permitivnost
Remove ads

Permitivnost (od lat. permittere: dopustiti),[1] dielektrična permitivnost ili dielektričnost (oznaka ε) je fizikalna veličina koja opisuje utjecaj dielektrika na međudjelovanje električnih naboja. Ako su električni naboji točkasti i udaljenost među njima stalna, električna sila među njima obrnuto je razmjerna dielektričnoj permitivnosti (Coulombov zakon). Može se definirati i kao konstanta razmjernosti:

Thumb
Dielektrik i električki nabijene čestice koje pokazuju utjecaj učinka polarizacije (gore nepolarizan dielektrik i dolje polarizan dielektrik). Takav dielektrik zahtijeva manji električni tok da čestice budu električki nabijene (ima veću permitivnost) od praznog prostora ili vakuuma.
Thumb
Istoimeni električni naboji se djelovanjem elektrostatičke sile odbijaju, a naboji suprotnog predznaka privlače.

gdje je: D - vektor električne indukcije, a E - vektor jakosti električnoga polja. Mjerna je jedinica dielektrične permitivnosti farad po metru (F/m) [2]

Permitivnost se može prikazati i kao:

gdje je: εr - relativna dielektrična permitivnost materijala dielektrika, i ε0 = 8,8541878176.. × 10−12 F/m - dielektrična konstanta vakuuma.

Remove ads

Coulombov zakon

Glavni članak: Coulombov zakon

Coulombov zakon je jedan od osnovnih zakona elektrostatike koji je 1785. utvrdio Charles-Augustin de Coulomb: "električna sila F između dvaju električki nabijenih točkastih tijela (odbojna ili privlačna, ovisno o tome jesu li tijela jednakih ili suprotnih električnih naboja) razmjerna je količinama električnoga naboja q a obrnuto razmjerna kvadratu udaljenosti r između tijela" (napomena: vrijedi samo u vakuumu):

gdje je: ε0 - dielektrična permitivnost vakuuma. Sila je najjača u vakuumu, a slabija u svim drugim sredstvima:[3]

gdje je: εr - relativna dielektrična permitivnost nekog sredstva ili tvari, ε - permitivnost tvari.

Remove ads

Dielektrik

Glavni članak: Dielektrik

Dielektrik ili izolator (eng. dielectric, njem. Isolator) je tvar ili medij koji ne vodi električnu struju, to jest vakuum i tvar koja sadrži zanemariv broj slobodnih elektrona i iona koji se mogu gibati pod utjecajem vanjskog električnog polja, odnosno svaka tvar kojoj je električna otpornost veća od 108 Ωm. Električna otpornost jantara veća je od 1016 Ωm, a parafina, sumpora i stakla veća od 1014 Ωm.[4]

Remove ads

Reference

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads