Petroglifi mongolskog Altaja

Petroglifi mongolskog Altaja je prapovijesni arheološki lokalitet u mongolskom dijelu gorja Altaj koje je najpoznatije po petroglifima i nadgrobnim spomenicima (kurgani, humci, menhiri, kromlesi, oltari) koji svjedoče o razvoju kulture u Mongoliji u razdoblju od 12,000 godina. Zbog toga su kompleksi petroglifa mongolskog Altaja upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2011. godine^[1].

Kompleksi petroglifa mongolskog Altaja

Svjetska baština UNESCO-a
Mongolija Petroglifi mongolskog Altaja Lokacija mongolskog Altaja u Mongoliji
Registriran	2011. (35. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	iii
Ugroženost	no
Referenca	UNESCO

Petroglif Jahači deva na jugoistočnom Altaju

Najstariji petroglifi potječu iz neolita (11,000.-6,000. pr. Kr.) kada je ovo područje bilo pod gustom šumom i dom za tisuće lovaca na veliku divljač. Kasniji petroglifi prikazuju prijelaz na stočarstvo kao dominantni način života, a najkasniji, u 1. tisućljeću pr. Kr., prijelaz na konjanički način života, razdoblje Skitske kulture, i kasnije razdoblje Turkijskih naroda (7. i 8. st.). Iz posljednjeg razdoblja sačuvani su i neki klanski simboli (tamga) i natpisi u mongolskom pismu^[2].

Ove rezbarije pridonose značajno razumijevanju prapovijesnih zajednica sjeverne Azije.