Pingyao

Pingyao (kineski: 平遥, pinyin: Píngyáo) je grad i istoimena općina u središnjoj provinciji Shanxi, Kina. Nalazi se na obali rijeke Fen, na jugozapadnoj ivici doline Taiyuan, 715 km od Pekinga i 80 km od glavnog grada pokrajine, Taiyuana. Tijekom dinastije Ming (1365.-1644.) Pingyao je bio financijsko središte Kine, te je u njemu izgrađeno mnogo vrijednih kulturnih i povijesnih spomenika, kao što je su izvrsno sačuvane gradske zidine. Zbog toga je Stari grad Pingyao upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji od 1997. god.^[1] kao "izvrsno sačuvan primjer Han grada u kojemu se ogleda evolucija arhitektonskih stilova i urbanističkog planiranja carske Kine tijekom 8. stoljeća".

Trgovački toranj Pingyaoa

Pingyao 平遥(Píngyáo)
Pingjao (transliteracija)
Trgovačka ulica Pingyaoa Trgovačka ulica Pingyaoa
Nadimak: Grad-kornjača
Koordinate: 37°12.5′N 112°9.16′E
Država	Kina
Provincija	Shanxi
Prefektura	Jinzhong
Površina
- Ukupna	1,260 km²
Stanovništvo (2002.)
- Područje utjecaja	490.000
- Gustoća područja utjecaja	388,9/km²
Poštanski broj	031100
Pozivni broj	0354
Službene stranice www.pingyao.gov.cn
Karta
Pingyao

Odlike

Ovo područje je u Razdoblju proljeća i jeseni (771.-403. pr. Kr.) kineske povijesti pripadalo državi Jin, a tijekom Razdoblja zaraćenih država (475.-225. pr. Kr.) državi Zhao. Tijekom dinastije Qin nastao je grad Pingtao, a za dinastije Han ovo područje je bilo županija Zhongdu.

Pingyao je izvanredan primjer grada kineskog naroda Han koji još uvijek ima plan koji je nastao za dinastija Ming i Qing (14.-20. st.). Na više od 300 lokaliteta nalaze se stare građevine ili ruševine, a sačuvanih građevina iz razdoblja dinastija Ming i Qing ima oko 4.000. Stare ulice su također zadržale svoj izvorni izgled.

Car Hongwu je u trećoj godini svoje vladavine (1370.) dao izgraditi gradske zidine Pingyaoa koje su duge 6 km i visoke 12 m, s jarkom 4 m širokim i isto toliko dubokim. Na sva četiri kuta nalaze se veliki tornjevi, a između njih još 72 manja stražarska tornja i više od 3.000 kruna s ambrazurama. Zbog toga je Pingyao prozvan "Grad-kornjača". One se smatraju za najbolje sačuvane zidine ove veličine u Kini, odmah uz Kineski zid.

Tijekom dinastije Qing Pingyao je postao financijsko središte Kine, i tada je u gradu izgrađeno 20 financijskih ustanova, što je bilo pola od ukupnog broja u Kini. Rishengchang, koja je kontrolirala 50% trgovine srebrom, se smatra za najstariju banku u Kini, a propala je 1914. godine zbog pojave velikog broja modernih banaka.

Dolaskom velikog broja turista ugržene su i gradske zidine Pingyaoa jer su tijekom turističke sezone na zidinama boravilo tri puta više ljudi od maksimalnog kapaciteta.^[2] Od 2007. godine neprofitna organizacija Global Heritage Fund (GHF), u suradnji sa županijskom vladom Pingyaoa, djeluje kako bi se sačuvala narodna arhitektura grada, ustanovila povijesna područja i kako bi se oživjeli tradicionalni obrti^[3].

• 
  Gradske zidine
• 
  Konfucijev hram u Pingyaou
• 
  Hram Shuanglin
• 
  Skulptura u Shaolinskom hramu
• 
  Unutarnje dvorište kuće Jingyi

Vanjske veze

Pingyao na Wikimedijinoj ostavi

• Službena stranica grada Arhivirano 2009-09-17 na Wayback Machine-u ()