Progresivna evolucija ili ortogeneza je filogenetska transformacija koju ne prati morfološko-anatomsko i fiziološko pojednostavljivanje općeg plana građe organizama.[1] U toku ovakve evolucije hronološki mlađe skupine organizama (najmanje) isti ili viši stupanj složenosti općeg plana građe u odnosu na predačke. Progresivna evolucija se realizira putem anageneze (aromorfoze) i alogeneze i razvijenjem mogućih alomorfoza, tj. idioadaptacijom.[2][3][4][5]
Autogeneza je posebna verzija ortogeneze, koja u osnovi ima abiogenezu (hipoteza da je nastanak svake vrste uzrokovana vlastitomm spontanom generacijom).
Više informacija Mehanizam, Zajednički preci ...
Poređenje različitih teorija evolucije
| Kriterij |
Darvinizam |
Ortogeneza |
Lamarkizam |
| Mehanizam |
Kratkoročna prirodna selekcija slučajnih genetičkih varijacija, nije vodeća i nije, sama po sebi, odredište. Obrane karakteristike su adaptivne i nasljedne; one imaju neophodnu adaptivnu vrijednost za preživljavanje u datim životnim uvjetima |
Suštinska snaga do savršenstva; prirodna selekcija je nevažna. Rezultirajuće karakteristike mogu biti potpuno neadaptivne. |
Suštinska snaga do savršenstva i nasljeđivanja stečenih karakteristika (oba Lamarckova načela); prirodna selekcija se uključuje kasnije. |
| Zajednički preci |
Nove vrste nastaju na osnovu bioraznolikosti. |
Odbacije se biodiverzitet ili dugo kao nevažne; abiogeneza novih vrsta rezultat je paralelne evolucije. |
Zavisno od citiranog izvora. I prije Darwina je pokazano da neke vrste imaju zajedničkog pretka, ali u odsustvu mehanizma neki i dalje odbacuju tu ideju. |
| Status |
U modernizovanom obliku evolucijskih teorija nastaje neodarvinizam. |
Pobija Darwinovo Porijeklo vrsta i neodarvinizam. |
Nestao nakon Porijekla vrsta, iako je prikazani mehanizam prvi put opovrgnuo neodarvinizam. |
Zatvori