Računarstvo u oblaku

Računarstvo u oblaku (engleski cloud computing), paradigma je informatičke tehnologije (IT) koja opisuje pružanje IT infrastrukture kao što je prostor za pohranu podataka ili aplikacijski softver kao uslugu putem interneta. To je dostupnost resursa računalnog sustava na zahtjev, posebice pohrane podataka (pohrana u oblaku) i računalne snage, bez izravnog aktivnog upravljanja od strane korisnika.

Elementi računarstva u oblaku: grupa mrežnih elemenata koji pružaju usluge ne moraju se pojedinačno adresirati ili upravljati od strane korisnika; umjesto toga, čitav paket hardvera i softvera koji se upravlja uslugom može se smatrati oblakom.

U tehničkom smislu opisuje pristup IT infrastrukture dostupnim preko računarne mreže bez potrebe instaliranja na osobno računalo.

Glavne osobine

Postoje tri osnovne vrste računalstva u oblaku:^[1]

• Softver kao usluga, SaaS (engleski: )
• Platforma kao usluga, PaaS (engleski: )
• Infrastruktura kao usluga, IaaS (engleski: )

Osnova računalstva u oblaku je konvergentna infrastruktura koju čine različite IT tehnologije povezane u jednu logičku i funkcionalnu cjelinu, kao i apstrakcija fizičkih resursa kroz virtualizaciju, kao i dijeljenje resursa.^[2] U modelu računalnog oblaka razlikujemo dva odvojena dijela sustava: vanjski (engleski: ), koji je korisnički dio i uključuje sve dijelove infrastrukture koji su pod kontrolom korisnika, kao i način na koji korisnik pristupa samoj usluzi, te back endu (engleski: ), koji uključuje infrastrukturu cloud providera. Zagovornici računalstva u oblaku tvrde da ovaj model omogućuje poduzećima da pokrenu aplikacije puno brže, uz bolju kontrolu i manje održavanja, omogućujući IT-u poduzeća da brže i učinkovitije odgovori na promjenjive i nepredvidive poslovne zahtjeve.

Ključne osobine

Pružanje usluge na zahtjev korisnika (engleski: ) - Korisnik može samostalno odabrati i pokrenuti resurse računala. Može birati vrijeme korištenja i mrežni prostor za skladištenje podataka. Većina provajdera cloud usluga svoje usluge temelji upravo na pristupu da korisnici plaćaju usluge u zavisnosti od vremena i obima u kojem ih koriste.

Samouslužnim organizacijama omogućava stvaranje elastičnog okruženja koje se povećava i smanjuje u zavisnosti od potrebe i ciljnih performansi.

Širok mrežni pristup (engleski: ) - Mogućnosti su dostupne putem mreže i njima se pristupa koristeći standardne mehanizme koji omogućuju heterogenu upotrebu „tankih” i/ili „bogatijih” klijentskih platformi kao i tradicionalnih programskih usluga temeljenih na oblaku.

Udruživanje resursa (engleski: ) - Računarski resursi provajdera usluga spajaju se kako bi poslužili sve korisnike koristeći model više zakupljenih jedinica (engleski: ), s različitim fizičkim i virtuelnim resursima, koji se dinamički dodjeljuju i uklanjaju prema zahtjevima korisnika. Primjeri resursa uključuju mrežni prostor, procesore, memoriju, mrežnu propusnost, virtuelne mašine.

Brza elastičnost (engleski: ) - Mogućnosti koje korisnicima nudi računarski oblak mogu biti ubrzano i elastično pokrenute, u nekim slučajevima i automatski, kako bi se po potrebi ostvarilo proporcionalno povećanje ili smanjenje resursa kada oni više nisu potrebni. Krajnjem korisniku resursi koje koristi mogu izgledati kao da nemaju ograničenja i mogu se kupiti u bilo kojoj količini u bilo koje vrijeme (na primjer ).

Izmjerena usluga (engleski: ) - Sustavi automatski proveravaju i optimizuju upotrebu resursa. To se postiže mjerenjem sposobnosti apstrakcije prikladne potrebnom tipu usluge (na primjer skladištenje podataka, aktivni korisnički računi). Upotreba resursa se može pratiti, proveravati i o njoj se mogu praviti izvještaji pružajući, tako, transparentan uvid o provajderima usluge i korisnicima.

Prednosti i rizici

Računarstvo u oblaku omogućuje organizacijama usredotočiti se na svoje osnovne djelatnosti umjesto trošenja sredstva na računalnu infrastrukturu i održavanje. Zagovornici napominju da računalstvo u oblaku omogućuje tvrtkama da izbjegavaju ili minimiziraju troškove infrastrukture.^[3] Zagovornici također tvrde da računarstvo u oblaku omogućuje tvrtkama da brže iskušaju svoje aplikacije, poboljšanu upravljivost i manje održavanje te da tim IT timovima omogućuje brže prilagođavanje resursa u skladu s fluktuacijskim i nepredvidivim zahtjevima. Cloud provideri obično koriste model „pay-as-you-go”, što može dovesti do neočekivanih troškova poslovanja ako administratori nisu upoznati s modelima određivanja cijena oblaka.

Historija

Pojam računarstva u oblaku prvi put je popularizirao Amazon.com koji je 2006. objavio svoj Elastic Compute Cloud proizvod,^[4] međutim prvo pominjanje pojavilo se već 1996. godine, s prvim poznatim spomenom u Compaqovom internom dokumentu.^[5]

Simbol oblaka koristio za predstavljanje mreže računarske opreme u ranoj verziji ARPANET-a već 1977. godine^[6] i CSnet u 1981.^[7] koji su bili prethodnici Internetu. Riječ oblak korišten je kao metafora za internet, a standardizirani oblak korišten je za označavanje mreže na telefonskim šemama.

Pojam zapravo nastaje u 1960-ima, s početnim konceptima dijeljenja vremena koji su postali popularizirani putem daljinskog unosa poslova (engleski: , RJE). Model „podatkovnog centra” (engleski: , gdje su korisnici slali poslove operaterima za izvođenje na glavnim računalima, uglavnom se koristio tijekom ove ere. Bilo je to vrijeme istraživanja i eksperimentiranja s načinima da se velika računalna snaga učini dostupnom većem broju korisnika kroz dijeljenje vremena, optimiziranje infrastrukture, platforme i aplikacija te povećanje učinkovitosti za krajnje korisnike.^[8] Metafora „oblaka” za virtualizirane usluge datira iz 1994., kada ju je koristio General Magic za univerzum „mjesta” na koja mobilni agenti u okruženju Telescripta mogu „otići”. Metafora se pripisuje Davidu Hoffmanu, stručnjaku za komunikacije tvrtke General Magic, na temelju njezine dugogodišnje upotrebe u umrežavanju i telekomunikacijama.^[9] Izraz „računalstvo u oblaku” postao je šire poznat 1996. godine kada je Compaq Computer Corporation izradio poslovni plan za buduće računalstvo i internet. Ambicija tvrtke bila je povećati prodaju „aplikacijama omogućenim računalstvom u oblaku”. Poslovni plan predviđao je da će online pohranjivanje korisničkih datoteka vjerojatno biti komercijalno uspješno. Kao rezultat toga, Compaq je odlučio prodati poslužiteljski hardver davateljima internetskih usluga.^[10]

U 2000-ima, primjena računalstva u oblaku počela je poprimati oblik uspostavom mrežnih usluga Amazona (AWS) 2002. godine, što je programerima omogućilo da samostalno izrađuju aplikacije. Godine 2006. objavljena je beta verzija Google dokumenata, Amazon Simple Storage Service, poznat kao Amazon S3, i Amazon Elastic Compute Cloud (EC2). U 2008. NASA je razvila prvi softver otvorenog koda za postavljanje privatnih i hibridnih oblaka.^[11][12]

U sljedećem desetljeću lansirane su razne usluge u oblaku. Godine 2010. Microsoft je pokrenuo Microsoft Azure, dok su Rackspace Hosting i NASA pokrenuli projekt softvera u oblaku otvorenog koda, OpenStack. IBM je predstavio 2011. IBM SmartCloud framework, a Oracle je najavila Oracle Cloud 2012. U decembru 2019. Amazon je pokrenuo AWS Outposts, uslugu koja proširuje AWS infrastrukturu, usluge, API-je i alate na korisničke podatkovne centre, prostore za kolokaciju, ili objektima u prostorijama.^[13][14]

Od globalne pandemije u 2020. godini, tehnologija u oblaku porasla je u popularnosti zbog razine sigurnosti podataka koju nudi i fleksibilnosti radnih opcija koje pruža svim zaposlenicima, posebice radnicima na daljinu.^[15]