Revolucija dostojanstva

Revolucija dostojanstva (ukrajinski: ) ime je za skup događaja koji su započeli od februara 2014. godine, uslijedivši euromajdanskim prosvjedima, kada je nasilje izbilo na ulicama Kijeva (napose na Majdanu) i u drugim gradovima u Ukrajini nakon što je tadašnji legalni i legitimni predsjednik Viktor Janukovič, umjesto da je sljedio volju većine građana koja je htjela započeti postupak pristupljana Europskoj uniji, potpisao međudržavni i ekonomski sporazum s Ruskom Federacijom. Ukrajinska kriza početak je rata u Istočnoj Ukrajini.^[1][2]

Požar u Kijevskom Domu sindikata tijekom Revolucije.

Nakon potpisivanja sporazuma s Ruskom Federacijom u brzom slijedu dogodilo se sljedeće: s predsjedništva je uličnim neredima i demonstracijama svrgnut Viktor Janukovič, ustanovljena je privremena vlada, promijenjen je ustav tako da se vratilo na prijašnju inačicu, i raspisani su hitni izbori za predsjednika države.

U januaru i februaru 2014. sukobi u Kijevu između demonstranata i specijalne policije Berkut doveli su do smrt 108 demonstranata i 13 policajaca, te ranjavanjem mnogih drugih. Prvi demonstranti ubijeni su u žestokim sukobima s policijom u ulici Hruševskog 19-22. Nakon toga, demonstranti su zauzeli vladine zgrade diljem zemlje. Najsmrtonosniji sukobi bili su 18. i 20. februara, kada je došlo do najvećeg nasilja u Ukrajini od njenog sticanja nezavisnosti. Tisuće demonstranata je krenulo ka parlamentu, predvođeni aktivistima sa štitovima i šljemovima, a na njih su pucali policijski snajperisti. Dana 21. februara potpisan je sporazum između predsjednika Janukoviča i lidera parlamentarne opozicije koji je tražio formiranje privremene vlade jedinstva, ustavne reforme i prijevremene izbore. Sljedećeg dana 22. februara policija se povukla iz centra Kijeva, koji je bio pod učinkovitom kontrolom demonstranata koji su nasilno preuzeli Vrhovnu radu i ostale državne institucije. Janukovič je pobjegao iz grada, a potom i iz zemlje. Tog dana, ukrajinski parlament je izglasao uklanjanje Janukoviča sa funkcije sa 328 prema 0 glasova (od 450 poslanika u parlamentu). Janukovič je izjavio da je ovo glasanje bilo nezakonito i moguće iznuđeno i zatražio pomoć od Putinove Rusije. Novu vladu Ruska Federacija nije priznala i optužila je novu vladu da je izvršila puč. Široko rasprostranjeni protesti – i za i protiv revolucije – desili su se u istočnoj i južnoj Ukrajini, gdje je Janukovič prethodno dobio snažnu podršku na predsedničkim izborima 2010. godine. Ovi protesti su eskalirali, što je dovelo do ruske vojne intervencije. Na poluotoku Krimu i Sevastopolju nastala je pobuna koja je bila podržana od vojnih i specijalnih jedinica Ruske Federacije, u kojem su separatisti raspisali referendum na kojem je, prema tvrdnjama samih separatista, 96 % glasača izrazilo želju za pripojenjem Ruskoj Federaciji.

Nova ukrajinska vlada potpisala je sporazum s Europskom unijom (EU), u kojem se obvezala da će započeti s reformama u sudskom, političkom i gospodarskom sustavu. U sporazumu s EU-om gospodarska pomoć Ukrajini ovisi o brzini provođenja tih reformi. Novu Ukrajinsku vladu i njenu legalnost ne priznaje dio rusofonog stanovništva na istoku Ukrajine, nad kojom ukrajinska vlada nema potpunu kontrolu, a dvije su ekonomski snažne regije na istoku zemlje na nelegalnom i nepropisno organiziranom referendumu proglasile neovisnost o vlasti u Kijevu.

Posljedični ishod gore navedenog konfliktnog stanja je bio rat u Donbasu odnosno Rusko-ukrajinski rat.