Rimsko pravo

From Wikipedia, the free encyclopedia

Rimsko pravo
Remove ads

Rimsko pravo se razvija od legendarnog osnutka grada Rima pa sve do sloma Rimskog carstva, a nakon toga nastavlja život kroz bizantsko pravo te kroz recepciju rimskog prava u barbarskim državama Zapada tokom srednjeg vijeka. Ponovno oživljava tjekom renesanse, kada se njegovi instituti iznova otkrivaju te izučavaju za potrebe novonastale robne privrede začetka kapitalističkog sistema a zatim, sve do danas, vrše utjecaj i žive u institutima, osobito građanskim, i u suvremenom pravu.

Kratke činjenice Periodi, Redovni magistrati ...

Najčešća podjela prava danas, je ona iz XIX stoljeća, pandektna (pandectae - grčko ime Digesta). Po njoj građansko pravo djelimo na:

Iako primjenjiva na rimsko pravo, ova podjela nije nešto po čemu bi rimski pravnik prepoznao svoj pravni sistem. Duhu rismkog pravničkog razmišljanja bliži je Gajev ili institucionalni sustav građanskog prava:

  • Ius Privatum - Privatno pravo
  • Ius quod ad personas pertinet (doslovce: pravo koje se odnosi na osobe)
    • Osobe sui iuris te alieni iuris (doslovce: vlastitog i tuđeg prava)
    • Latini i Peregrini
    • Rimski građani
  • Ius quod ad res pertinet (doslovce: pravo koje se odnosi na stvari)
  • Ius quod ad actiones pertinet (doslovce: pravo koje se odnosi na tužbe)
    • Rimske tužbe i druga procesna sredstva
    • Postupci:
      • Legisactioni postupak
      • Formularni postupak
      • Ekstraordinarni postupak

Osim toga rimsko pravo obuhvaća i javni dio, danas manje značajan:

  • Ius Publicum - Javno pravo

gdje su osobito važna pitanja:

    • Ustavnopravni koncepti i instituti Rima te
    • Rimsko kazneno pravo
Remove ads

Vanjske veze

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads