Riton

Riton (perz. تکوک: „Takuk「; grč. rhytos^[1]) je drevna posuda iz doba Neolita, za čuvanje tekućina namijenjenih za obrede. Istraživanja neolitskog naselja Danilo u Hrvatskoj dala su na desetine ovakvih predmeta. Do tada su bili pronađeni na dvije lokacije u sjevernoj Grčkoj i u okolini Trsta. Danilska kultura prepoznaje se po keramičkom ritonu karakteristična oblika - on je ukrašena posuda na četiri noge s velikom ručkom za nošenje.

Keramička kultna posuda (riton) sa četiri (životinjske) noge koja se koristila u Danilskoj kulturi.

Zlatni perzijski riton iz ahemenidskog doba pronađen u Ekbatani (Nacionalni muzej u Iranu, Teheran)

Crni riton iz 4. stoljeća pr. Kr. pronađen u Apuliji (muzej u Parizu)

Prahistorijski riton

Prvi nalazi ritona u Bosni i Hercegovini iskopani su na lokalitetu Kakanj 1947. i 1954. god.^[2]

Riton je zatim pronađen u Zelenoj pećini i Obre I i na još nekoliko nalazišta u Dalmaciji. ^[3] Alojz Benac i Josip Korošec, istraživači ovih lokaliteta, su zaključili da se radi o kultnoj vazi, upotrebljavanoj u religijskim i magijskim obredima. Korošec je smatrao da se radi o kultu vode, dok je Benac smatrao da se radi o kultu plodnosti. Bile su rasprostranjene od Korinta u Grčkoj do Trsta.

Na osnovu kasnijih istraživanja zaključeno je da neolitske kulture nisu bile izolovane, u sebe zatvorene zajednice. Postojali su živi kontakti između srednje Bosne i Jadrana, kao i duž svih obala Sredozemnog mora. Jesu neolitske kulture bile sjedilačke, ali su pojedinci putovali, upoznavali se, razmjenjivali materijalna dobra i ideje i stvarali duhovno jedinstvo.^[4]

Historijski riton

Najčešće se radi o bogato ukrašenim posudama izrađenim od plemenitih kovina poput zlata ili srebra. Prvotni ritoni datiraju iz drevne Perzijske Monarhije a njihova upotreba se u 5. vijek pne. proširila i na Grčku, gdje su umjetnici kopirali i oponašali perzijske rukotvorine^[5].

Veze

• Perzepolis
• Ekbatana
• Umjetnost stare Grčke